Foto-kolaž sa uspona na Mt Monadnock.
Mt Monadnock (USA) - najposjećenija planina na svijetu? Da, u 19. stoljeću je to svakako bio. Danas, sa njegovih 120.000 "hikera" godišnje, "šiju" ga samo Mt Fuji (Japan) i Mt Tai (Kina). Kako izgleda uspon na ovog rekordera?
Grand Monadnock je izdvojena i osamljena planina. Leži u Novoj Engleskoj između White Mountain u New Hapshiru i Massashusetts Berkshires (Green Montain) planina. On je i najviša tačka u oblasti Cheshire County. Planina je bila dugo poznata kao najposjećenija i najviše penjana u svijetu. Danas taj primat drži Tai Shan, planina u Kini, sa 2 miliona posjetilaca (podatak iz 2003. godine). Drugo mjesto pripada Mt Fuji-u u Japanu sa 200 hiljada posjetilaca, dok Mt Monadnock, sa 125 hiljada posjetilaca godišnje, zauzima treće mjesto u svijetu.
Jezero Perkins i Mt Monadnock. Da vas ne zavaraju blage konture planine - uspon do gore nije jednostavan, kako bi se odavde moglo činiti.
Grand Monadnock jednako se naziva i Mt Monadnock. Planina je visoka 3.165 ft (965 m). Uzdiže se 600 m iznad okolnog terena, dok njegovu izdiferenciranost čini 50 milja (80 km) udljenosti o najbližih, viših planina.
Info centar za posjetioce sa jugoistočne strane planine.
Riječ Monadnock izvorno potječe od indijanskog jezika Abnacki i znači "osamljena planina". Vidik sa vrha ove planine je izuzetan, otvoren u opsegu od 360 stepeni i seže daleko u svim pravcima. Zbog pomenute izdvojenosti, nema prirodnih zapreka. Istovremeno, planina Grand Monadnock se nalanzi na razvođu između riječnih područja Connecticut i Merrimack River.
Niži dio puta je dobro ugažen i dobro održavan.
Najraniji zabilježen uspon na vrh planine Mt Monadnock izveo je 1725. godine kapetan Samuel Willard i četrnaest rendžera pod njegovom komandom. U to vrijeme nemirnog "divljeg zapada", vojnici su kampovali na vrhu, bila je to dobra pozicija za kontrolisanej kretanja indijanaca u tom području.
Kratko zadržavanje na izvoru Falcon (Sokol) i snabdijevanje vodom za nastavak uspona.
Planina Mt Monadnock (Grand Monadnock) je pretežno građena od metamorfnih škriljaca i kvarcnih stijena. Gornji dio planine, a posebno vršni, je sačinjen isključivo od masivnih kvarcnih stijena i blokova. Sa pobočja planine vodom se napajaju korita ranije pomenutih rijeka, koje se ulijevaju u Atlantski okean.
Na početku strmog i vrlo kamenitog uspona ka vrhu planine.
Planina Monadnock je ispresjecana dobro održavanim putevima, međutim, ističe se nekoliko glavnih prilaza ka vrhu planine. Najpopularniji put za uspon na vrh je White Dot Trail - najkraći ali najstrmiji uspon. Polazi od centra za posjetioce smještenog na jugoistoku planine. Osim White Dot Trail-a tu su još druge značajne staze: White Arrow Trail, Marlboro Trail, Dublin Trail, Pumpelly Trail, White Cross Trail i Birchtoft Trail.
Naporne kamene stepenice koje traže jaka koljena i dobru ravnotežu.
Još ranije, prilikom pripreme za uspon na ovu planinu, odlučili smo se za pravac White Dot Trail. Nakon dva sata vožnje od Bostona do podnožja planine, platili smo ulaznu dozvolu, te krenuli sa usponom odabranom stazom.
Kamena piramida po izlasku na granicu listopadne šume.
Prva trećina staze vodi kroz visoku listopadnu šumu do Falcon spring (Sokolovo vrelo). Većina planinara i posjetilaca uzima vodu na izvoru jer, u nastavku uspona, nema mogućnosti za snabdijevanje vodom za piće. Nakon slijedećeg kilometra blažeg uspona, započinje uspon ekstremno kamenitom stazom, bez uobičajenih serpentina na koje smo navikli u bosansko-hercegovačkim planinama.
Čisti, zdravi i izazovni plodovi borovnice kojima se ne može odoljeti.
Put postaje sve strmiji, a kamene gromade i blokovi sve veći. Na mnogim mjestima morali smo se služiti i rukama da bi prošli preko kamenih zapreka i gromada. Nakon dva sata hodanja i veranja put izvodi na granicu listopadne šume i na prvi vidikovac. To je ustvari blagi, kameniti i istureni predio planine koji nazivaju Požarna straža.
Kameni sarkofag "nepoznatog stvaraoca" u predjelu Požarnog stražara.
Put krivuda i prolazi kroz smrčeve šumarke, obilazi velike kamene prepreke, zatim neumoljivo vodi preko golih kamenih blokova i strmih ploča da bi nas na kratko izveo na malene zaravnjene plohe (4-5 m) i opet nas uveo u svjet i lavirint kamena i kamenih gromada.
Slobodno "vješanje" na zubu pod vrhom Monadnock.
Posljednjih 400 m uspona je veoma zahtijevno, mnogi zastajkuju i procjenjuju kameniti uspon i svoje mogućnosti. Nekima se mora pomoći, dok se neki odlučuju na povratak. Napokon smo na vrhu, poslije tri sata napornog penjanja. Tu zatičemo 20-ak planinar u manjim grupama.
Opasan silaz, pogotovo ako si nespretan i umoran.
Sam vrh je gola kamenita zaravan prečnika 70 m. Prvo što uočite je fascinantan vidik. Okrećemo se na sve strane i imamo osjećaj, stojeći na vrhu ove planine, da stojimo osamljeni u zelenom prostransvu Nove Engleske, koje nas okružuje. Oko planine, sa svih strana, vide se brojna manja i veća jezera. Za vrijeme čistih i sunčanih dana mogu se vidjeti oblakoderi Bostona na jugo-istoku (96 km).
Pogled na vršne stijene planine Monadnock.
Mt Washington i Presidential Range se mogu vidjeti na sjevero-istoku (160 km), White Mountain na sjeveru (160 km), Mt Mansfield u državi Vermon (190 km). Mt Greylock je na zapadno-jugozapadnoj strani (oko 100 km), a malo sjevernije i nešto dalje je njujorški Berlin Mountain u Taconic Range.
Kameno tjeme vrha planine Monadnock, 21. juli 2013. godine.
Na zapadu se vide južne planine lanca Green Mountain u Vermontu. Isključujući Mt Wachusett 48 km na jugu, tamo se vide i vrhovi nižih planina u daljini. S dalekozorom moguće je razaznati brda u Rhode Island-u preko lijevog ramena Wachusett Pine Hill-a. Vermontski Mt Ascutney je jasno vidljiv, uzduž s New Hampshire Mt Sunapee, gotovo tačno na sjeveru.
Cotton grass i jezerce pod vršnim stijenama planine Mt. Monadnock.
Nažalost, mi nismo imali sreću za najdaljim vidicima, ali smo bili zadovoljni i vidikom do 80 km. Za to kratko vrijeme dok smo boravili na vrhu, već se iskupilo oko oko 60-70 posjetolaca, a novi stalno pristižu. Krenulo smo u silazak niz planinu, odlučivši se ovaj put za White Cross Trail.