Legendarni pogled na Kanadske planinske vrhove sa Moraine jezera u Banff National Park

Granica između kanadskih država Alberta i British Columbia čuva najljepše od Kanadskih planina - Stjenovite planine. Od juga ka sjeveru u dužini od oko 170 km pružaju se tri nacionalna parka: Banff, Kootenay i Yoho, te provincijski park Assiniboine.

Granica između kanadskih država Alberta i British Columbia čuva najljepše od Kanadskih planina - Stjenovite planine. Od juga ka sjeveru u dužini od oko 170 km pružaju se tri nacionalna parka: Banff, Kootenay i Yoho, te provincijski park Assiniboine.
Istočno od planinskih vrhova proteže se kanadski auto put "1" sa nizom svjetski poznatih alpinističkih, turističkih i skijaških destinacija: Canmore, Banff i Lake Louise.
Inspiraciju i dugogodišnje maštanje o jednoj turi kroz ove planine podtakla je knjiga Bill Birkett-a "Classic Treks" (trideset naljepših planinskih tura svijeta). Prihvatljiva varijanta bila je sjeverna dionica zvana "The Rockwall trail", koja se proteže duž planinskog lanca Vermilion s nizom spektakularnih planinskih vrhova.
Logističku podršku omogućili su moj prijatelj Ivica, koji me je neumorno bombardovao idejom da moram vidjeti kanadske planine, te moji prijatelji planinari i brežani u Vancouveru i Calgarju, koji su mi bili moralna podrška. 

Mount Assiniboine - "Kanadski Matternhorn"

Prilaz do Mt Assiniboine (3,618 m) predstavlja turu koja zahtijeva cijeli dan, sa ruksakom prepunim opreme i ostalog neophodnog za narednih deset dana. Srećom Fiko, je došao iz Vancouver-a i pravio mi društvo, te razbijao početni strah i ozbiljnu zabrinutost koju predstavljaju medvjedi u ovim planinama.
Kanadske šume su duboke i guste, one su me pratile na ovoj stazi na najmanje pola puta, krijući svoje žitelje. Nakon 25 km, iza ponoći došli smo do našeg odredišta - jezera Magog. Penzionerska varijanta je doći helikopterom do planinske kuće okružene luksuznim brvnarama, što se dešava svakodnevno u špici sezone.
U Kanadi je uvedena stroga regulacija broja planinara na stazama, kao i mjesta gdje se smije i mora kampirati. Rezervacija se mora obaviti najmanje tri mjeseca unaprijed. 

Pika, srodnik zeca, neumorni neimar planinskih bespuća

Pika (Ochotona princes) neumorno prikuplja i suši bilje, gradeći minijaturne plastove sijena, kroz kratko planinsko ljeto, za duge i snježne planinske zime.
Prva grupa neumornih radiša vlažnih kanadskih planina jesu komarci. Njih obično previdimo do časa kad nam počnu neumorno zagorčavati život na turi i uživanje u vidicima. U enciklopedijama je opisano 3,500 vrsta komaraca u svijetu, ali iskustveno dvije grupe dominiraju: manji bezvučni koji peckaju tiho, a neumorno i bučniji koji ne prezaju da se ušetaju u uho ili usta ako smo neoprezni. Borbu obično gubimo, a jedna od konstatacija je da oni i postoje samo zato da nas spriječe u dosezanju nirvane kojoj težimo.
Medvjedi, bilo crni ili grizli jesu pravi gospodari "Bear country", i, kako se to definiše, su na vrhu lanca ishrane u ovim planinama. Tri su me pomagala štitila i ulijevala nadu da do bliskog kontakta neće doći: "Zvončić protiv medvjeda"; mnogo zvučnija pištaljka koju sam obilno koristio u kritičnim zonama i na kraju "sprej protiv medvjeda", koji srećom nisam probao. Dugo bi uzele teorije o ponašanju u slučaju kontakta sa ovim načelno "stidljivim simbolima divljine", ali svi se slažu da je ovdje prevencija najbolji i možda jedini lijek.

Alpine Red Paintbrush

Planinsko cvijeće jeste ono što na mikro nivou nadopunjuje uživanje u ljetnim planinskim turama. Zahvalan objekat za slikanje, a neće pobjeći poput leptira ili atraktivne, šarene planinske ptice.
U kratkom periodu povlačenja prošlosezonskog snijega i dolaska nove zime, koja se može pojaviti i tokom alpske jeseni, brzi, raskošni ciklus mora omogućiti produženje vrste.
"Paintbrush" je prisutan u američkim planinama, ali u kanadskoj zoni sam vidio više varijacija u bojama, što bismo botanički mogli okarakterizirat kao podvrste. Krajem jula i početkom avgusta uz bučne planinske potoke i obale jezera, svojim bijelim, žutim i ljubičastim tonovima nameću sliku vječnog proljeća.

Egypt Lake Campground

Nakon dvije i po noći provedene oko Mt Assiniboine i razgledanja ove predivne regije, počela je tura kroz Banff NP. Prvi dan je išao kroz Banff NP, pored Og Lake do Howard Douglas Lake. Tu sam imao rezervisano noćenje (kampovanje).
Kampovi su veoma organizovani, sa prostorom za sigurno odlaganje hrane (prevencija protiv medvjeda), prostorom za pripremanje hrane i higijenskim sanitarijama.
Drugi dan put je vodio pored skijališta Sunshine Village, bio je to kratkotrajan kontakt sa civilizacijom. Prosječno je bilo oko 20 km pješačenja. Drugo veče sam došao do Egypt Lake kampa, koji se smatra najljepšom udaljenom planinskom tačkom u nacionalnom parku Banff. 

Haiduk Lake

Nisam mogao naći objašnjenje za ovaj neobičan, dosta familijarni naziv za jezero i istoimenu planinu - "Hajduk" , koja sa zapadne strane natkriljuje ovu živopisnu i atraktivnu dolinu. Predhodne noći voda se zavukla u šator, a na prenoćištu u Ball Pass Junction dodatno mi je nakvasila posljednje suve dijelove odjeće. Okolni vrhovi obijeliše, zaprašeni tankim bijelim avgustovskim sniježnim pokrivačem.
Tura kroz Banff NP je imala manje oscilacija u visini. Staza prati planinsku visoravan sa izuzetnim pogledima na okolne planinske vrhove. Ovaj dio ture od Whistling do Ball prevoja sigurno je najljepši dio prve faze planinarenja kanadskim planinama. "Day hikers-a" nema ili su vrlo rijetki, a i ozbiljnijih "fantoma" je sve manje.

Vermilion River

Prelazak iz nacionalnog parka Banff zapadno ka nacionalnom parku Kootenay, te ulaz ka Rockwall trail je bio najnaporniji dan na cijeloj turi. Silazak sa Ball prevoja duž Hawk potoka sve do auto puta 93 predstavlja veliki gubitak u visini3. Čitav ovaj region je u fazi oporavljanja i obnavljanja vegetacije nakon velikog požara avgusta 2003, koji je izmjenio sliku ovih predjela. Ima nečeg apokaliptičnog u toj atmosferi što izaziva strahopoštovanje, ali i uzbuđenje pri spoznaji da se novi život rađa iz podloge uništene šumskim požarima. Cvijeće i novo drveće nastaju iz pepela u još obilnijem broju i raznovrsnijim bojama, kao da još većom raskoši žele nadoknaditi izgubljeno.

Na Numa prevoju sa pogledom na Floe jezero

Kamping zona Floe jezera je najveća i najuređenija na cijelom putu. Zalazak sunca je bio atraktivan, a odmor još više dobro došao nakon dugog uspona. Ovaj dio kanadskog kontinentalnog razvođa smatra se jednom od najljepših planinskih staza u konkurenciji stotine svjetskih poznatih nacionalnih parkova. "The Rockwall trail" je dug 81 km i obiluje izdašnim varijacijama u visini, sa ponavljanim usponima na prevoje. Ova druga faza me podsjetila na proslogodišnju turu u američkim Sierra Nevada planinama i John Muir Trail, kad je drugi dio ture takođe bio mnogo naporniji, sli i atraktivniji.

Tumbling Glecer

Naziv "tumbling" (tumble - stropoštati) za istoimeni glečer, prevoj i potok izražava respekt s kojim se treba odnositi prema ovom centralnom dijelu Vermilion lanca. Glečera još ima (uprkos globalnom zagrijavanju), ali veliki morenski nanosi u podnožju govore o mnogo kompleksnijoj i bogatijoj ledničkoj prošlosti ovih predjela.
Definitivno, u ovom djelu kanadskih planina nema planinara koji odlaze na dnevne ture. Distance do najbližih saobraćajnica mjere se desetinama kilometara. Solo planinari mogu satima uživati u planinskoj tišini i zvucima divljine, koji upotpunjuju mirisi i prisutnost netaknute prirode.

Helmet vodopad

Helmet vodopad (370 m) je najvisočiji kanadski vodopad. Praiskonski mir je narušio zvuk helikoptera koji je nadletio ovu kamp zonu. Civilizacija nadomak!
Dozvoljena mjesta za kampovanje imaju dodatni broj u opisu i zvaničnom nazivu, koji označava koliko kilometara je do asfalta. Kamp kod Helmet vodopada je 15 km daleko od puta.
U sumrak sam proveo nekoliko sati pored vodopada, koji se bučno i raskošno obrušava ka dolini. Snježno polje sa kojega voda dotiče ima lijep, vjerovatno originalni staro indijanski naziv: Washmawapta.

Lake O'Hara (2012 m)

Visina jezera O'Hara je gotovo identična visini najvećeg vrha u našoj Bosni (Nadkrstca na Vranici). Mnogi kažu da je regija oko ovog jezera, koje ima isto ime kao i aerodrom u sada mom Chicagu, jedna od najatraktivnijih, maksimalno zaštićenih zona u kanadskim planinama. Nema prilaza privatnim autima, a broj kampera je vrlo ograničen. Malo me pravilo nervoznim blizina hotela i nekoliko brvnara uz samo jezero.
Jutro pred konačni povratak u civilizaciju sam proveo u jutarnjoj šetnji oko jezera uz izlazak sunca i okrepljujuću toplinu novog dana. Neka ostane zapisano da sam platio kaznu za prolazak kroz zatvorenu zonu - McArthur Creek Trail, eksluzivno rezervisanu za medvjede, koje srećom nisam sreo. To je bila cijena da vidim i jezero O'Hara.

K R A J
Zijah Kurtović, Chicago