Svitanje podno legendaranog El Capitana
U SAD postoji više ekstremno dugih planinskih transverzala. John Muir Trail je na listi najljepšeg što američke planine mogu ponuditi. Bila je to moja najljepša tura svih vremena, kaže Zijah Kurtović, stavljajući u drugi plan izvanredan napor koji je tura podrazumjevala
U SAD postoji više ekstremno dugih, uslovno rečeno, planinskih transverzala. John Muir Trail (JMT) je na listi najljepšeg što američke planine mogu da ponude. Locirana u Sierra Nevada Mountains (California, USA), proteže se u dužini od 210 milja (ili 340 km) u pravcu sjever - jug, od Yosemite NP do Mt Whitney (najvisočije planine u kontinentalnim SAD).
JMT nosi ime po John Muiru koji je u XIX vijeku bio začetnik planinarstva u SAD i otac ideje osnivanja nacionalnih parkova.
Lanac Sierra Nevada, "Range of Light" kako ga je Muir nazivao, je dug oko 640 km i širok 95-130 km, bez auto puteva koji bi ga presjecali. Prolazi kroz tri nacionalna parka i dvije zaštićene prirodne "divljine". Za obilazak se obično planira 3-4 nedelje, uz u cjelosti kampiranje u šatoru, bez ijednog planinskog objekta koji bi nudio sklonište. Na nekoliko mjesta postoji mogućnost za obnavljanje neophodne hrane. Prelijepe alpske doline, bistri izvori i planinsko cvijeće, brojni kanjoni sa zapjenušanim vodama, nebrojena jezera sa pastrmkama, snijegom zaliveni pasovi, granitni vrhovi koji paraju nebo, sve se to smjenjuje u neprekidnom stvaranju i trajanju
Još "samo" 340 kilometara
Obično se zbog aklimatizacije JMT obilazi od sjevera ka jugu i počinje u Yosemite NP. Obilazak Yosemite Valley, sa vidjenjem El Capitana i čuvenih Yosemite vodopada koji se obrušavaju sa granitnih litica, ne može nikoga ostaviti ravnodušnim. Milioni turista posjećuju ova mjesta, a stotine pokušaju svake godine i proci JMT. Za obilazak je potrebna dozvola koja se može dobiti u Ranger centru.
Moj plan od oko 24 km pješačenja svaki dan narednih dvije nedelje i meni je izgledao nekako previše optimističan. Prvi dan je bila uključena i tura do Half Dome, koja je na listi najljepših dnevnih tura u američkim planinama.
Cathedral Peak (3335 m)
Na žalost, nisam mogao naći društvo za ovaj put, tako da je ovo bila moja i najuzbudljivija solo tura ikada. Bilo je tu novih poznanstava, ali i noći (najmanje pola) kad sam spavao u šatoru sam, u potpunoj divljini, bez GSM signala (što mi nakon par dana i nije posebno nedostajalo).
Protekla zima je bila poznata kao izuzetno snježna i mnogo je snijega zaostalo po američkim planinama dugo kroz ljeto. Područje kroz koje staza prolazi je zvanično "Bear country" i to traži ozbiljne mjere predostrožnosti u pogledu čuvanja hrane.
Thousand Island Lake
Prvi cijeli dan na stazi je u cijelosti prolazio kroz Yosemite NP, od Yosemite Valley ka Tuolumne Meadows. Sa poteškim ruksakom i ozbiljnom distancom za jedan dan, u glavi sam preispitivao svoju čvrstu odluku da se na cilj mora doći, da nema odustajanja i da je ljepota planinarenja u tome što je to za uzrast od 7 do 77 godina.
Zalazak sunca na Silver Passu
Kratki kontakt sa civilizacijom u Tuolumne Meadows brzo sam zaboravio. Krenuo sam ka jugu duž Lyell Canyona ispresjecanog zelenkasto-plavičastim vodama. Sjećao sam se priča o tome kako se John Muir nekad borio se domaćim zivotinjama - zabranom ispaša u ovim "botaničkim" oazama.
Moja strategija da hodam od 7 do 7 i malo duže, obećavala je solidan učinak. Prelazak Donohue Pass (3,370 m) pokrivenog snijegom, u sumrak, bio je prva najava ozbiljnosti zamisli. Bivakiranje sa druge strane oko 9h naveče je došlo u zadnji čas. Sljedeći dan je bio ispunjen sa nekoliko fantastičnih panorama od kojih je kruna bila susret sa "Jezerom hiljadu ostrva" i jednim lutanjem sa staze.
Treba reći da generalno u Americi ne postoji ono što mi zovemeo markirane staze. Srećom, JMT prolazi gotovo kao jedina staza kroz vrlo nedostupne planine i izvanredno je održavana, tako da je orijentacija uz postojeće mape, povremene planinare i rendžere, prilično lagana. Kad sam Tomu, saputniku koji je porijeklom iz Hrvatske, a živi u Arizoni, pričao kako mi u Evropi imamo mrežu markiranih staza, njegov komentar je bio: "Baš se vi Evropljani lako zagubite".
Put je oblilovao susretima sa divljim životinjama
Drugi i zadnji kontakt sa asfaltom je bio u Reds Meadow, koji je nedaleko od Mammoth Lakes, poznatog američkog skijaškog centra. Nakon nekoliko dana u divljini bio je užitak oprati ruke nekoliko puta i imati ručak za stolom, sjedeći na drvenoj stolici koja se doimala prilično luksuzno.
JMT nakon Yosemite NP vodi kroz Ansel Adams i John Muir Wilderness, koji su uz National Forests primjeri kako američka država i narod brinu i štite svoje prirodne ljepote. Peta noć u divljini je bila nezaboravna po zalasku sunca ispod Silver Passa, pored Chief Lake. Jutro je osvanulo uz svježu skramicu leda na blistavoj jezerskoj površini, šoljicu toplog čaja, brzo pakovanje i "istrčavanje" na stazu u cilju zagrijavanja.
Rječice bogate pjenom i pastrmkama
John Muir Trail je najvećim dijelom i dio Pacific Crest Traila, mnogo duže planinske staze, koja se proteže od Meksika do Kanade i zahtjeva mjesece za obilazak.
Solo planinarenje ima i svojih prednosti, ako se ne desi nezgoda. Obilje slobodnog vremena za razmišljanje, meditaciju i traganje za foto motivima. Fantastične šume, drveće, raznobojne stijene i voda koja navire iz svakog ugla, davali su obilje motiva za uživanje. Valjda je to ono što smo nazivali viskogorsko planinarenje, najljepše što priroda može da ponudi.
Polovina ture se završila u John Muir Ranch-u, gdje sam poslao hranu poštom za drugi dio ture. Desio se nevjerovatni ugođaj - te sam noći mogao prespavati u cabin-tent-u, imati obilnu večeru plus kupanje u izvoru-bazenu prirodne tople vode, sa pranjem odjeće i brijanjem. Šta više poželiti nego ujutro produžiti dalje.
Evolution Valley poslije ljetnog nevremena
Pomisliti da je najteže iza leđa i da druga polovina puta znači laganu završnicu, velika je iluzija.
Ulazak u King Canyon National Park propraćen je nadolazećim oblacima koji su nas narednih nekoliko dana obilno kvasili kišom, ljetnim pljuskovima ali i sitnom i hladnom jesenjom kišicom kad se hladnoća zavlači do kosti, te obilnim gradom koji je zabjelio livade i poljuljao našu nesalomivost.
Muir Pass (3,644 m)
Moja predodžba o Sierra Nevadi kao ljetnom sunčanom raju sa ugodnim pacifičkim lahorom, ozbiljno je uzdrmana gradom veličine zrna graška, koji je potrajao nekoliko sati. Razbijanje oblaka i tračci svjetla koji su izbijali iz svih uglova odjednom okolinu pretvoriše u fotografski raj. Cvrkut promrzlih ptica iskisle planinare počeo da vraća u život
Palisade Range
Evolution Valley sadrži tri prelijepe alpske doline: Evolution, McClure i Colby i može se smatrati najuzbudljivijim dijelom JMT. Završni dio staze ka Muir Passu je kompletno ispunjen snijegom, kamenom i vodom. Pored jednog od zaleđenih jezera vidio sam žabe koje skaču pod led, pa sam to onda pričao planinarima u skloništu na Muir Passu, u odsustvu uzbudljive priče o bliskom susretu sa medvjedima. Iskisli i prozebli radovali smo se silasku u Le Conte Canyon gdje je dozvoljeno loženje vatre i sušenje mokre odjeće.
Predstoje slikoviti Mather Pass i...
Ni sljedeci dan nije obećavao sunčani "paradise". Srećom, nađoh neko utočište u povećoj udubini u stijenama, uz pauzu na podlošku i toplu supu. Predvečerje je bilo obogaćeno pogledom na Palisade Range, gdje sam sa Naimom Logićem proveo nezaboravne dane penjući Palisade Traverse predhodne godine.
Noćenje ispod Mather Passa (3,688 m) u snijegu bilo je u redu čeličenja i poznatog planinarskog mazohizma, kad se raduješ skorom dolasku jutra i kraćoj noći, koja uglavnom sporo prolazi.
... Pinchot Pass sa bizarnim starim stablima crnogorice
Prelazak Mather Passa i Pinchot Passa u jednom danu, pa spuštanje do Woods Creek, ponovo su bili praćeni susretom sa različitim timovima planinara - drugara s kojima sam počeo da djelim sudbinu, radost i iskušenja puta. Uspio sam da prođem stazu bez žuljeva i moja strategija laganog polaska i dužeg zagrijavanja, sa podužim završnicama je donjela dobre rezultate. Uglavnom sam nalazio saputnike na konačištima i produžavao još neku ekstra milju. Bili su to iskreni i radosni ponavljani susreti sa Bruceom, profesorom matematike iz Kolorada, i njegovim sinom, kao i prijateljima, drugarima iz Arizone i Oregona. Odjednom, Amerika postade mala, kao da smo odrasli u istom sokaku.
Rae lakes, prema mnogima najljepša jezera na cijelom putu
Kiša je konačno prestala i osvanuo je veliki dan koji će donijeti susret sa jednim, prema mnogima najljepšim jezerima na cijelom putu - Rae Lakes. "Naglancao" sam objektiv i zategao stativ za još neku sliku za sjećanje.
Na nekoliko mjesta duž puta kojim smo prolazili postoje Ranger stanice, od kojih je ona na ovim jezerima svakako na listi onih gdje bi čovjek poželio da provodi radni dan. Treba istaći izvanrednu civiliziranost planinara koji hodaju po planinama Amerike. Apsolutno se poštuje pravilo neostavljanja ničeg u prirodi što se ponese sa sobom, tako da svako ima priliku da osjeti izvornost ovog prirodnog raja u prilično naseljenoj Kaliforniji i pomisli kako je tu gotovo sam.
Glenn Pass (3,650 m)
Prevoj Glenn Pass me podsjetio na jednog mog američkog prijatelja Glena, koji takođe voli prirodu i skijanje i sa kojim rado djelim sjećanje na moje ture. Kad mu pokušam proturit tezu da sam ja siromašni američki emigrant prve generacije, on se obično s tim ne slaže i sumjničavo vrti glavom.
Ostatak puta je počeo da realno miriše na završnicu. Dolazio je dio staze koji sam prije šest godina prešao sa kćerkom Ines, na našoj prelijepoj turi sa usponom na Mt Whitney. Bilo je mnogo više snijega ove godine i Forester Pass (4,017 m) je bio mnogo zahtjevniji za prelaz.
Na Mt Whitney, najvišem vrhu kontinentalnih SAD
14-og dana, oko 6 sati uveče bio sam na Mt Whitney. To veče bio sam i jedini koji je noćio na najvišoj tačci kontinentanih SAD, na 14,495 ft. Da je svijet mali dokaz je i društvo s kojim sam završio taj dan i otpočeo novi. Naveče su zadnji posjetioci bila dvojica mladića iz Rusije koji studiraju u Kaliforniji, a ujutro me probudio Francuz Hugo, koji radi u San Diegu i koji nikad nije bio na Mt Blancu.
U spuštanju ka Iceberg Lake, u sjećanju na uspone sina Adisa ovim putem, imao sam sreće da se sve sretno završilo nakon ne bezazlenog skliznuća niz sniježnu padinu. U Whitney Portalu Mirza je odigrao lavovsku ulogu došavsi iz Los Angelosa da me vozi nazad ka Yosemitima.
