Ako je Prenj nekrunisani kralj bosansko-hercegovačkih planina, zelenom Neretvom ogrnuta Čvrsnica- njegova kraljica, onda je, sasvim sigurno planina Zelengora prelijepa, neobična i tajnovita princeza.

Kao što joj i samo ime govori, Zelengora je prostrta zelenim travnatim ćilimom koji je posvuda prošaran cvijećem raznovrsnog planinskoga bilja od kojih prepoznajem encijan, zvončac, salep, margarite, maćuhice, vrbovicu. Sa ovog ćilima se povremeno uzdigne kakav stjenoviti greben koji se ogleda u jednom od devet gorskih jezera koliko ih ima na Zelengori. Planinsko cvijeće kraljem ljeta zamijene grmovi slasne borovnice.              Predgorje Zelengore sa sjeveroistočne strane obiluje gustim šumama, a stabla planinskog bora izrasla iz strmih litica kanjona, ogledaju se bistroj Sutjesci. Ovaj dio Zelengore, zajedno sa kanjonom Sutjeske, prašumom Perućicom, obroncima Volujaka i Maglića je uključen u Nacionalni park Sutjeska.

Stvaranje je u ovom području bilo izuzetno izdašno i raznovrsno, a priroda je ovdje po mom skromnom sudu možda i najljepši dio naše domovine. Osim ovih nesumnjivih prirodnih ljepota, tokom drugog svjetsog rata, područje je bilo poprište žestokih borbi u pokušaju da se konačno slomi partizanski pokret. Stegnuti obruč je probijen baš na Zelengori, između Košute i Ljubinog groba, što je omogućilo izvlačenje na sjever prema Jahorini i Romaniji. O tome danas svjedoči monumentalni spomenik na Tjentištu, kao i nešto manji spomenici na Barama i Ljubinom grobu. Tu su još i obilježena mjesta pogibije partizanskih heroja Nurije Pozderca na Dragoš sedlu i Save Kovačevića iznad Krekova.

Po svom položaju između Bosne i Hercegovine, istovremeno kraseći i Bosnu i Hercegovinu,  Zelengora je takođe i  vodomeđa jadranskog i crnomorskog sliva. Svi potoci, koji teku prema sjeveru i sjeveroistoku pripadaju slivu Crnog mora, a prema jugu i zapadu slivu Jadranskog mora.  Nema nijedne planine u našim krajevima, koja je tako lijepo, bogato i pitomo ukrašena. Uz bujno zelenilo sa prostranim pašnjacima i nekad kosanicama, dižu se goli vrhovi sa širokim i krševitim stranama. Po gustim šumama na sve strane izviru bezbrojni izvori i teku bistri potoci, a poneki, poput Hrčavke prave mini kanjone, nepristupačne i nedovoljno istražene. Romantika Zelengore nije divlja kao kod Prenja, Čvrsnice ili Volujaka, ali je izuzetno raznovrsna, zanimljiva i vrlo ugodna. Zelengora je prostrana, površinom veća nego npr cijele kamniške alpe u Sloveniji, od Uloga i Kalinovika na zapadu do Tjentišta na istoku. Putem koji na zapadu počinje kod sela Jelašca, zatim se preko Poda spušta u dolinu Orlovačkog  jezera, može se proći preko cijele Zelengore te izaći na istok kod Čemerna. Ovaj put je makadamski i dug je 48km. Orlovačko jezero je udaljeno 22 km iz pravca Jelašca, a 26 km sa Čemerna.

Zelengora je ograničena: sa zapada i jugozapada rijekom Neretvom, s jugoistoka rijekom  Sutjeskom. Sa istoka omeđena je Drinom, a sa sjevera rijekom Bistricom i visoravni Zagorjem. Na sjeverozapadu je samo uska dolina Kladopoljskog  jezera dijeli od planine Lelije. Cijela Zelengora predstavlja gorski plato koji je u raznim pravcima ispresijecan visokim grebenima (Orlovača,  Orlovac), moćnim i širokim gromadama (Orufa), strmim visokom liticama (Jabučke stijene-Tovarnica), te samostalnim kupastim vrhovima (Košuta, Planik, Ljeljen, Videž, Stog).
Sa zapada i sjeverozapada ivicu tog platoa čine visoki grebeni Lelije i Drhtara (Orlovca). Tu su najviši vrhovi: Orlov kuk 1906m, Drhtar (stariji naziv Drblan) 1971 m, Dumoš 1879 m, Todor 1949 m i  Kalelija 1977m i potpuno na jugu Ševar planina i greben Lipova točila sa vrhovima Klek 1899 i Munjac 1895 m. U centralnom masivu, koji nosi naziv Zelengora, najviša je gromada Orufa sa vrhovima Bregoč 2014  i Kozje strane  2013 m.

Galerija slika

Između ova dva osnovna grebena koji se manje-više pružaju kao i masiv Dinarida, pravcem SZ-JI, je prostrana visoravan obrasla zelenim travnatim ćilimom. Orufa je središnji dio grebena, a sjeverno od njega najviši greben Zelengore počinje vrhom Videž 1864m. Prije Orufe, dostiže vrhunce na vrhovima Orlovac 1962m i Orlovača 1959m, a na jugu završava iznad kanjona Sutjeske strmim liticama Tovarnice. U centralnom dijelu grebena Orufa, dva susjedna uzvišenja prelaze visinu 2000 metara. Kozje strane 2013m, su šiljato brdo čije se strme istočne padine nadnose nad dolinu ispod Trebove planine, Kapidžin i Dobri do, a na sjeveru se preko sedla veže na Orlovaču. Prema zapadu se blago spušta u dolinu prema Orlovačkom jezeru, dok se prema jugu veže za masivno uzvišenje na kojem je i najviši vrh planine Bregoč 2014m. Padine Bregoča se prema zapadu spuštaju sve do kotline kojom prolazi put Čemerno-Kalinovik. Ispod Orufe prema istoku, na Oborenim točilima ima nešto stjenovitih odsjeka, ali je cijeli greben uglavnom obrastao travom tvoreći tako nepregledne planinske pašnjake. Stijene i visovi Orlovca i Orlovače su kulise koje se ogledaju u Bijelom, Crnom i Orlovačkom jezeru. Od Bregoča dalje prema jugoistoku greben se nešto spušta te se preko Uglješinog vrha 1859m nastavlja do Tovarnice, koja se sa svoje najviše kote (Pleće 1874 m) okomito ruši u dolinu riječice Sutjeske, čineći tako sa Volujakom uski kanjon. Vrh Pleće na Tovarnici treba razlikovati od istoimenog vrha 1767m, u neposrednoj blizini, sjeverno od Donjih bara između Male i Velike Siljevice. Ovo Pleće dominira na horizontu iznad Tjentišta, zajedno sa Treskavcem.

Tekući od izvora na sjeverozapad, Sutjeska je ispod Tovarnice prosjekla visoku stijenu, koja je vezala Volujak i Maglić sa Zelengorom. Svoje ime Sutjeska duguje ovom kanjonu koji je na svom dnu, na predjelu Vratara širok tek malo više od rijeke iznad koje strše stotine metara visoke litice Volujaka i Tovarnice. Kanjon prestaje ispred samog Tjentišta, mjestašca ugnijžđenog u pitomu dolinu okruženu monumentalnim planinskim krajolikom. Sa zapadne strane, nad Tjentištem  dominira stijena Treskavca.

Istočno od centralnog grebena Zelengore, visoravan prestaje i teren se strmo spušta prema dolini Sutjeske i Drine. Ovaj teren je obrastao gustim šumama sa izuzetkom Trebave planine gdje su nekad bila brojna katunska naselja. Iz gustih šuma prema istoku se formira kanjon Hrčavke, a prema sjeveru mnoštvo potoka kao što su Džefer potok, Jelen potok, Krupica, formiraju riječicu Govzu koja se probija ispod Husada u dolinu ulijevajući se kod Jeleča u Bistricu. Nešto dalje prema istoku je potok Oteša koji pravi prelijep slap, a još dalje na istok je tok Vrbničke rijeke koja formira malenu dolinu kojom se može ući u planinu.

Na krajnjem jugu Zelengore ispod sedla Gredelja nalaze se izvori rijeke Neretve. Ona teče u sjeverozapadnom pravcu i dobiva u svom gornjem toku bezbroj pritočica i potoka, tako da već kod Uloga čini dosta jaku rijeku. Takođe u južnom dijelu Zelengore je i tok Jabušnice, koja teče u jugoistočnom smjeru ispod Tovarnice. U svom kratkom toku formira slap, a u Sutjesku se ulijeva neposredno prije njenog ulaska u kanjon.  Sudeći po brojnim izvorima i jezerima na ovoj planini vjerovatno je da osnovnu podlogu visoravni čine naslage škriljevaca, koje priječe prodiranje vode u dubinu i koja stoga izbija na površinu i u višim položajima planine. Osim potoka i jezera, na travnatoj površini Zelengore postoji mnoštvo manjih i većih bara o čemu svjedoče toponimi: Masna bara, Vita bara, Hercegova bara, Mokrine, Lokve, Gornje bare....

 Počevši od zapadne strane planine, sa Kladova polja,  nalazi se na Kladopoljsko jezero. To lijepo malo jezerce, stiješnjeno u uskoj kotlini između Muravskih strana i Orlovog kuka. Kotlina se prema istoku proširuje u zaravan Masna bara koja je prepuna izvora i potočića. Dalje na istokteren se postepeno uzdiže do Vite bare. Na Vitoj bari, jedna od znamenitosti je i željezno raspelo, navodno podignuto od roditelja Austrougarskog vojnika stradalog na ovom terenu.   

Sa Vite bare se teren blago spušta na visoravan Štirine na kojoj je najveće gorsko jezero na Zelengori- Štirinsko jezero. Obale jezera su pristupačne, obrasle gustom travom. O idealnim uslovima za život i stočarstvo svjedoče ostaci i ruševine katuna Štirine, kao i nekoliko stećaka u neposrednoj blizini jezera. Nešto dalje prema jugu, iza Malog i Velikog Zimomora, Zimovnice, ugnijezdilo se u dubokoj kotlini prema Dumoškoj planini, predivno Kotlaničko jezero. Dalje prema istoku, u centralnom dijelu planine, neposredno pored puta preko Zelengore je Jugovo jezero, pod vrhom Kalelija. Jugovo jezero je nastalo pregrađivanjem Borilovačkog potoka, a ime je dobilo po Jusufu Jugi, lovčovaru koji je tu živio i bio jedan od incijatora pregrađivanja. Jezero ima dubine i pogodno je za plivanje.

Malo dalje na istok, pod zapadnim strmim padinama Orlovca leži Orlovačko jezero, jedan od simbola Zelengore. Obale i neposredna blizina jezera su pogodne za kampovanje i odmor od dugih tura. Sa druge, istočne strane Orlovca i Orlovače su Crno i Bijelo jezero. Obale Bijelog jezera su strme i stoga najviše liči na lednička jezera. Strma sjeverozapadna obala je pogodna za zimski uspon na Orlovac, ljeti je teže zbog sipara. U starijoj literaturi, ponegdje se Bijelo jezero upisalo i kao Zeleno jezero.

Od svih ovih jezera najveće je Štirinsko, najdublje Kotlaničko, najmanje Bijelo, a najljepše po svom prirodnom položaju Crno jezero. Okruženo šumom i strmim liticama, jezero blista u svojoj ljepoti. Ova ljepota polagano gasne, jer je jezero prepušteno sebi u borbi protiv guste trave koja se širi i postepeno isušuje jezero. Nekadašnja pomoć ljudi i stoke u ovoj borbi izostaje, a bez te pomoći jezero će teško izbjeći sudbinu i postati bara. Iz jezera ističe potok koji završava u Vrbničkoj rijeci.  Pod grebenom Tovarnice su još  jezera na Gornjim i Donjim barama. Na Donjim barama, nekad poprište proboja 2. dalmatinske brigade, je koliba i lijepo uređen prilaz do jezera, vlasništvo NP Sutjeska. Gornje bare su prepune lokvi, potoka, a najveće jezero je ono pod Uglješinim vrhom u kojem se ogledaju vrhovi Tovarnice.

Svojevremeno je Zelengora svojim obiljem voda i pašnjaka bila stanište stočarima. U današnje vrijeme katune su zamijenile vikendice kojih nešto ima na Trebavi i pod Videžom. Sa domaćinima se može dogovoriti iznajmljivanje. Na Zelengori su glavna atrakcija njena jezera, a od grebena, ljepotom se izdvaja Tovarnica, kao i Drhtar, Uglješin vrh i Videž zbog odličnog pogleda. Ali bilo gdje da krenete sa puta preko Zelengore, koje god polazište i odredište odaberete, Zelengora će vas izdašno nagraditi i dodatno zainteresovati. Uvijek ćete joj se rado i s uzbuđenjem vraćati.

Tekst i skica su samo kroki prikaz ove veličanstvene planine. Zaista mi nedostaju riječi kojim bi se doslovno opisali osjećaji protkani trkom divljači, zviždukanjem ptica, žuborom potoka, bojama, fijukom vjetra i beskrajne slobode. Na planini postoje markirane staze, ali cijela je Zelengora podatna za kampovanje, vlastito istraživanje, kružne ture, traverse, kanjoning, vožnju bicikala ili štagod drugo vam je na umu. Fotografije su tu da vas zaintersuju, a doživljaj prepuštam svakom ponaosob. Vedro!  

Mapa Zelengore sa ucrtanim turama

Vrbnica-stari katun-Crno jezero- Bijelo jezero-Orlovac-Videž-stari katun 
Kladopoljsko jezero-Masna bara-Vita bara-Štirinsko jezero-Kotlaničko jezero-Drhtar-Masna bara
Gornje bare-Donje Bare-Ardov-Tovarnica-Uglješin vrh-Gornje bare
Vrbnica-Crno-jezero-Bijelo-jezero-Ljubin grob-Orlovača-Kozje strane-Bregoč
Orlovačko jezero-Stog-Bregoč
prevoj Borovno brdo- Štirinsko jezero-Todor 
Vrbnica-Crno jezero-Trebova-Košuta
katun Bljušturača-Bregoč