Kapljuč i ja se poznajemo petnaestak godina, doduše i donedavno, samo iz viđenja. Gledao sam ga prvi put sa Zelene glave, divio se njegovom položaju i susjedima, pitao se kako je moguće da mi nikad niko nije spomenuo ovaj vrh.
Prije skoro 5 godina smo bili na najvišem vrhu Raduše, Idovcu, ali na žalost nismo puno toga vidjeli. Sve iznad 1600mnv je bilo prekriveno gustom maglom pa smo odlučili da će ovu turu obavezno trebati ponoviti.
Proljeće je na samom pragu i kalendarski, a i po vremenskoj prognozi. 16 planinara i planinarki (i dva psa), a iznad nas je bilo nebo bez ijednog oblaka.
Još jedan lijep zimski dan je bio pred nama. Krenuli smo na našu prvu turu na turnim skijama. Tražili smo neku stazu bez velikih strmina jer smo prilično loši skijaši i nismo htjeli rizikovati neku povredu. Odluka je pala na Jahorinu.
Igman je uglavnom obrastao gustom šumom, tako da se čak i sa njegovog najvišeg vrha Crni vrh 1647mnv od drveća ne vidi apsolutno ništa. Za nekoga ko voli uživati u dalekim vidicima to može biti malo frustrirajuće.
Odlična prognoza nam je garantovala dobar provod na planini. Istina prognoza zna nekada i zavarati ali nadali smo se da ovo neće biti jedan od tih dana.
Iako se sat pomjerio na zmsko računanje vremena, što prilično skrati ionako kratak jesenji dan znali smo da će ova tura biti prava poslastica.
Stranica 12 od 94