Poslije dugo vremena opet dođe red na Treskavicu. Izuzetno lijepa, bogata vodom, ali zbog njene ratne istorije i dosta minsko sumnjivih područja mnogi je i dalje izbjegavaju.
Ovo je prva, od zadnje tri ture na Vranici da se uopšte vidi nebo. Čak šta više dan je bio prekrasan. Valjda smo iz tog razloga i prvi put vidjeli nekoga u naplatnoj kućici na ulazu na Prokoško. Platismo 2 KM po osobi za ulazak, a nekako mi se učini puno dati 10KM za auto zbog par stotina metara koliko bi mogao još voziti kroz selo.
Planina zna biti okrutna, i koliko god bili svjesni toga može vas iznenaditi. Planove nekada morate promjeniti, prilagoditi se ili čak skroz odustati od njih. To smo se uvjerili i ovog vikenda.
Uspon na Mont Blanc (4810 m), najviši vrh u zapadnoj Evropi, svake godine privlači planinare iz cijelog svijeta. Ova impresivna i impozantna planina na granici Francuske i Italije, s veličanstvenim vrhom na krovu Alpa, za olovske visokogorce bio je izvodljiv cilj.
Dugo nam je trebalo da se "nakanimo" otići na Ljubišnju. Hem je daleko, hem ima dosta makadama. Čekali smo i lijepu vremensku prognozu, jer žao mi je bilo toliko putovati i onda zbog lošeg vremena ništa ne vidjeti.
Postoj stvarno puno puteva i staza u šumi na Trebeviću. Večina njih se na kraju spaja u jedno od tri glavne: šumski put pored doma Dobre vode, put Istočnim grebenom i put Zapadnim grebenom.
Za ovu nedjelju, kao i za skoro 30 dana prije toga bilo je najavljeno prilično nestabilno vrijeme. Kiša je trebala početi oko 12 sati, a to je značilo da je velika vjerovatnoća da će nas dočekati magla. Na Tjentištu smo bil več oko 7 sati, u upravi NP Sutjeska uzeli ključ od rampe na ulazu u Suhu i avantura je mogla početi.
Stranica 26 od 95