Kada smo zadnji put bili na Lokvanjskom jezeru vrijeme je bilo prilično loše. Gusta magla od koje se skoro ništa nije vidjelo. Inače nekako nismo imali sreće sa ovim dijelom Bjelašnice i ovo je bio prvi put da je prognoza povoljna. Čak je otišla u drugu krajnost i najavljeno je izuzetno toplo vrijeme.
Tražili smo neku lakšu turu, da nije baš puno daleko od Sarajeva jer nam vremenska prognoza nije baš bila naklonjena. U tom momentu dolazi poruka od prijatelja sa ponudom za Vranicu, U pitanju je bio vrh Ločika (2107 mnv) sa Prokoškog jezera.
Sunce je več bilo zašlo kad smo stigli do Podgradine. Skrenuli smo sa glavne ceste koja prolazi ka Buškom jezeru na mali seoski put i prošli između kuća do mjesta gdje je betonskim blokovima onemogućen daljni prolazak za vozila. Parkirali smo i žurno postavili šator ispod jednog velikog kestena. Mjesto je bilo odlično dobro zaštičeno od vjetra. Stotinjak metara dalje je bio izvor, ali on nam neće trebati prije jutra.
Cincar, planina smještena sjeverno od Livna, dugo je čekala na našu posjetu. Daleko je od Sarajeva i kako treba skoro 4 sata vožnje do polazne tačke stalno smo čekali neko "bolje vrijeme". Da bi malo ublažili taj dugački put odlučili smo spojiti dvije ture za jedan vikend. Subota Cincar i nedjelja njegova južna komšinica Kamešnica. A noćenje u šatoru ili pod Kamešnicom ili možda na Cincaru. Vidjećemo još...
Nekako smo uspjeli naći sunčanu rupu u nizu kišnih dana. Doduše, bio je utorak, ali vremenu ne možeš komandovati, moraš se prilagoditi. Kada smo krenuli iz Umoljana trava je još uvijek bila mokra od jučerašnjeg nevremena. Svuda oko nas zelenilo, obasjano suncem koje bi se opet nekad poslije podne trebalo sakriti iza oblaka.
Jos je jedan vikend ostao do Ramazana i molili smo Boga da bude lijepo vrijeme. Tokom cijele sedmice prognoze nisu baš obečavale. Vikend kiša 😞. Iščekujući neku značajnu promjenu nismo ni planirali gdje ići. Iznenada se otvorio tračak nade da će se možda subota moci iskoristiti, ali samo ako se dobro porani. Brzi dogovori šta i gdje i odluka pada na Lebršniki njegov najvisočiji vrh Orlovac 1985 mnv .
Jesenas, kada smo išli na Botin na Veležu, zadnja dva sata smo hodali po mraku. Tura je bila prilično duga, a jesenji dan kratak. Sa druge strane Velež je u Hercegovini, nema puno izvora tako da je problem krenuti i u toplim ljetnim danima. Iz tog razloga smo se odlučili na odlazak na Brasinu, drugi njegov vrh, baš u ovo rano proljeće
Stranica 29 od 94