Nekad čovjeka najmanji problem, obaveze ili malo lošije vrijeme pokolebaju od odlaska na planinu. Sa druge strane, nekad vas svi problemi i obaveze ne zadrže u kući. Ovaj vikend je bio takav. Najavljeno loše vrijeme sa padavinama, velike količine snijega na planinama i opasnost od lavina, poslovni sastanak u popodnevnim satima tako da kući moramo biti prije 2. Uglavnom, da ne dužim tura je morala biti kratka, pa smo se odlučili posjetiti vrh Hojta (1668 mnv) na Bjelašnici.
Nakon što je 7. januara uspješno popeo mt. Vinson, Naim Logić je postao prvi državljanin Bosne i Hercegovine koji je uspješno završio projekat 7 Summits. Cilj je odsvojiti najviše vrhove na svih sedam kontinenata. Postoje mala razilaženja oko najviših vrhova u Europi i Australiji. Naime, Najviši vrh Europe je Elbrus (5,642 mnv), ali pošto se on nalazi na samoj granici sa Azijom,postoji mišljenje da je najviši vrh Europe u stvari Mont Blanc (4,810 mnv).
Pogled na Otiše iz Suhog jezera 1896.godine Foto: H.Renner
Aneksijom Bosne i Hercegovine, austrijska vlada, vrlo brzo spoznala je prirodne vrijedosti ovog područja, pa je 1888. godine u Jablanici izgradila hotel za turiste. Vrlo dugo, Jablanica i hotel, bili su bazni kamp i polazna stanica, turistima i naučnicima raznih vrsta, za izlazak na planine: Plasu, Prenj i Čvrsnicu.
Nedeljno jutro, 5.15. Za sat vremena trebamo krenuti a čujemo kako vani pada kiša. Hladno je i u tom slučaju kiša predstavlja veliki problem. Valjda će prestati... Završavamo pakovanje opreme, kafa, doručak i izlazimo napolje. Još uvijek pada, ali puno manje. Palimo auto i pravac prema Kraljevoj Sutjesci. Usput smo u Kaknju pokupili našeg vodiča, i produžili do naše polazne tačke sela Dragovci.
Izvorište ljudske potrebe da boravi u prirodi zasigurno je zacrtano našim evolucijskom porijeklom. Kroz vjekove čovjek je iznalazio načina kako da opstane u surovom okruženju, prilagođavao se, borio za opstanak vrste, mijenjao sebe, ali i svoje okruženje. Često pomislim da se u nama, planinarima, najupečatljivije zadržao taj ljudski poriv. Šta je to što nas vuče u planinu, u prirodu? Zašto svaki slobodan vikend provodimo s ruksakom na leđima? Svi smo mi sami sebi postavljali pitanje, a još češće ga slušali od prijatelja koji ne planinare: „Čemu hodati po bespućima, verati se do vrhova planina?“.
Iako smo cijelu sedmicu planirali odlazak na Vlašić, u subotu iznenada promjenimo plan i odlučimo da odemo na Prenj. Htjeli smo posjetiti Sivadije, krenuvši sa Rujišta. Dan je po prognozama trebao biti vedar i očekivali smo odlične uslove za planinarenje. Do Rujišta možete doći iz dva pravca. Krači put vodi preko Konjica i sela Borci, jednim dijelom je makadamski i njegovo stanje zavisno od vremenskih prilika i padavina može biti prilično loše.