Ova tura se trebala zvati Erač-Lupoglav-Vidina kapa-Herač, ali na kraju osta samo Lupoglav. Nešto je bilo do nas, nešto do drugih okolnosti, uglavnom sve se hairli završilo sa Lupoglavom.

Polazna tačka: Tisovica

Završna tačka: Lupoglav

Upute za dolazak do polazne tačke: Izači iz Sarajeva na zapad putem M17 i voziti sve do Konjica. Na prvom semaforu skrenuti lijevo,zatim preko mosta i uputiti se prema Boračkom jezeru. Kada se put odvoji od Neretve na desnu stranu voziti sve do velike lijeve okuke kod crkve. Tu sići sa puta i ići sve do pilane. Pažljivo voziti makadamom nekih 17 KM sve do raskrsnice Tisovica-Rapti. Tu skrenuti desno i nastaviti putem ka Tisovici. U nastavku voziti pažljivije jer je put lošiji, a u jednom dijelu vam je sa desne strane velika provalija. Nije baš preporučljivo za putnička vozila. GPS Track

Opšte upute: Iz Tisovice krenuti na jug, ka Zelenoj glavi. Pred kraj doline kod putokaza Lupoglav 5h skrenuti desno (zapad) i proći podnožjem vrha Kantar. Nedugo zatim se prolazi pored izvora Zakantar, ali treba izbjegavati kretanje područjem iznad izvora jelr postoji mogućnost da je minirano. Nastaviti dalje markiranom stazom koja prolazi iza vrha Crnoglav i onda ponovo ide na jug sve do Lupoglava. Na tracku je i pokušaj penjanja vrha Erač sa njegove južne strane, koji je tehnički zahtjevan i opasan ine treba ga pokušavati. Povratak sa Lupoglava istim putem

Oprema: Standardna planinarska oprema prilagođena vremenskim uslovima.

Sigurnosne informacije: Staza nije tehnički, ali jeste kondiciono zahtjevna. Pažljivo se kretati preko sipara. Nema opasnosti od mina osim kod izvora Zakantar

Tehnička zahtjevnost ture:	Kondiciona zahtjevnost ture:

Pročitajte  reportažu sa ove ture

Vrh Velika kapa 2004 mnv se nalazi u sjeverozapadnom dijelu Prenja kao najviši vrh Konjičke Bjelašnice. Od ostatka Prenja je odvojen dolinom Tisovicom. Kompletan greben je prekriven travom i zeleni se, za razliku od ostalih vrhova Prenja kojima uglavnom dominira kamen.

Polazna tačka: Planinarski dom Rapti

Završna tačka: Velika kapa

Upute za dolazak do polazne tačke: Izači iz Sarajeva na zapad putem M17 i voziti sve do Konjica. Na prvom semaforu skrenuti lijevo,zatim preko mosta i uputiti se prema Boračkom jezeru. Kada se put odvoji od Neretve na desnu stranu voziti sve do velike lijeve okuke kod crkve. Tu sići sa puta i ići sve do pilane. Pažljivo voziti makadamom nekih 17 KM sve do raskrsnice Tisovica-Rapti. Tu skrenuti lijevo i voziti još par stotina metara do doma. GPS Track

Opšte upute: Od doma krenuti na jugozapad i stazom koja u početku vodi kroz šumu popeti se na greben Konjičke Bjelašnice. Za nekih sat vremena stigne se na Djevojački kuk, gdje se nalazi putokaz i raskršće za Tisovicu (nizbrdo, u pravcu jugozapada) i za Veliku kapu, grebenom u pravcu jugoistoka. Pratiti greben do vrha Velika kapa (otprilike 2 sata od putokaza) Povratak istim putem

Oprema: Standardna planinarska oprema prilagođena vremenskim uslovima.

Sigurnosne informacije: Staza nije tehnički, ali jeste kondiciono zahtjevna. Nema opasnosti od mina.

Tehnička zahtjevnost ture:	Kondiciona zahtjevnost ture:

Pročitajte  reportažu sa ove ture

Ponovo zabadam nos tamo gdje postoji sumnja da je područje još uvijek zagađeno minama. Treba iskoristiti snijeg dok ga ima, a zadovoljstvo koje pruža pogled na sniježne prenjske vrhove vrijedi svakog truda i nešto malo rizika. Još jedan snažan argument za izbor današnje ture je i izgled našeg odredišta. Zubci! 

Nisam našao puno podataka o pristupu na Rošce planinu i jugozapadne dijelove Prenja nad kojima se uzvisuje vrh Plavac. Ono što treba imati na umu je to da je ovaj dio Prenja tokom proteklog rata 92-95, bio linija razgraničenja i poprište stradanja i borbi.

Priča ispričana mogo puta. Postoji nekoliko njenih varijanti, a možda ni jedna nije u potpunosti tačna. Ono što se sa sigurnošću može tvrditi jeste da su Zijah Jajatović, Ilija Dilber i Milorad Stjepanović izveli prvi zimski uspon na Lupoglav i da su to platili svojim životima.

Rezervišite ovu turu !

Polazna tačka: Mostarska Bijela

Završna tačka: Lupoglav

Upute za dolazak do polazne tačke: Izači iz Sarajeva na zapad putem M17 i voziti preko Konjica i Jablanice prema Mostaru. Kada prođete skretanje za Drežnicu voziti još 7 km i prije mosta skrenuti lijevo u kanjon Bijele. Voziti makadamom sve do male brane na Bijeloj i tu parkirati auto

Opšte upute: Od brane krenuti makadamskim putem koji vodi uz Bijelu prema sjeveru. Preči preko Bijele i markiranom stazom krenuti prema Grabovčićima. Od Grabovčića kroz bukovu šumu proči sa zapadne strane Ovče sve do Barnog dola. Proći kroz dio obrasto klekom, te uz sipar izači na Sedlo između Vidine kape i Lupoglava. Sa sedla krenuti malo prema zapadu, a onda sa južne strane se popeti na vrh. Povratak je istim putem

Oprema: Za zimski uspon obavezno korištenje dereza, cepina i ostale opreme za alpinističke uspone.

Sigurnosne informacije: Staza je kondiciono zahtjevna, treba biti pažljiv prilikom završnog uspona uz sipar na vrh Lupoglava. Nema opasnosti od mina. Ponjeti dovoljno vode jer na ovom području nema izvora

Tehnička zahtjevnost ture:	Kondiciona zahtjevnost ture:

Pročitajte  reportažu sa ove ture 

Polazna tačka: Crno polje

Završna tačka: Osobac

Upute za dolazak do polazne tačke: Izači iz Sarajeva na zapad putem M17 i voziti sve do Konjica. Na prvom semaforu skrenuti lijevo,zatim preko mosta i uputiti se prema Boračkom jezeru. Prije Boračkog jezera skrenuti desno u selo Borci, a onda makadamskim putem sve do Crnog polja. Put nekada zna biti u toliko lošem stanju da nije moguć prolaz putničkim autom

Opšte upute: Kroz Crno polje krenuti u pravcu zapada. Put vodi ispod Sivadija, sa vaše lijeve strane, pored izvora Kamenac koji je sakriven u stijenama pored puta. Zatim se ta staza spaja sa putem koji vodi od Bijelih voda ka Jezercu i u pravcu sjeverozapada kroz Lasin do ide sve do planinske kućice Jezerce.Neposredno ispod Osobca odvaja se slabo markirana staza desno i vodi sve do sedla Osobac - Mali Osobac. Odatle uz strmu travnatu padinu proći sve do vrha

Oprema: Standardna planinarska oprema prilagođena vremenskim uslovima.

Sigurnosne informacije: Staza je kondiciono zahtjevna, treba biti pažljiv prilikom završnog uspona na Osobac. Nema opasnosti od mina na ovoj stazi. Ne treba ići na mali Osobac i sa njega se spuštati u Crno polje. Navodno je taj dio miniran

Tehnička zahtjevnost ture:	Kondiciona zahtjevnost ture:

Pročitajte  reportažu sa ove ture

Izlazak autom na Crno polje je bio treći uzastopan (i dosad najlošiji) makadam do polazne tačke. Do sada sam gore uvijek išao unajmljenim kombijem pa mi valjda zato nije ovako teško palo. Negdje na pola puta žena mi reče da uopšte nije problem kupiti auto od taksiste, treba se paziti da ga ne kupiš od planinara :)

Zanimljivo je da mi je sutrašnji dan već 50-ti proveden u traganjima po Prenju, od ukupno 127 dana koliko je proteklo od 14. februara (1970) kada su se Ilija Dilber, Zijo Jajatović i Milorad Stjepanović zadnji put upisali u domu na Jezercu...

Prolaze me trnci. Prepoznajem skijašku cipelu sa sjajnim kopčama, od kojih se odbijala svjetlost...znao sam da je to Zijino tijelo...“ – Salih Gafić, odlomak iz dnevnika potrage 1970. godine. 

Vrhovi Galiča: Kerać, Vidina kapa i Herać u rano jutro

Po svojoj ljepoti Prenj je nesumnjivo prva planina u cijeloj Bosni Hdercegovini, a koliko sam ja prošao mogu reći, da od Makedonije i Crne Gore do Triglava, nigdje nema ljepše i veličanstvenije. Putovanje po Prenju veoma je zanimljivo. Ko hoće da se penje na vrhove i kukove i da kao divokoza prolazi policama strmih stijana i zidova, ima na pretek prilika da proba svoju snagu i vještinu. Ima dosta vratolomnih mjesta, gdje se može strmoglaviti u dubinu i razbiti o stijene ukoliko se ne pazi. 

Zijin poziv za odlazak na Prenj, koji mi je uputio krajem proljeća ove godine, nisam mogao odbiti. Jednostavno, iskreni poziv za ponovni posjet Prenju ne može se odbiti. Za Prenj se uvijek može naći vremena. Zijin dolazak iz Amerike, na dopust, bio je predviđen za kraj jula. Jedino što nam je preostalo bješe nada da će nas vrijeme poslužiti, jer kišoviti početak ljeta nije baš obećavao...

Polazna tačka: Ruište

Završna tačka: Sivadije

Upute za dolazak do polazne tačke: Izaći iz Sarajeva na zapad i vozit putem M17 prema Mostaru. U Potocima (prije Mostara) skrenuti lijevo prema Ruištu. Auto ostaviti kod doma

Opšte upute: Od doma na Ruištu krenuti markiranom stazom koja u početku vodi kroz selo, zatim kroz šumu u pravcu sjeverozapada. Staza je do doma na Bijelim vodama fino markirana, tako da orjentacija nije problem. Treba biti pažljiv pri prolasku kroz Vilin klanac jer je prostor oko staze miniran.

Od doma krenuti markiranom stazom koja vodi na sjever, sve do Zelene glave. Prođete izvio i kada stignete do velikog kamenog bloka skrenuti desno i uz sipar se popeti sve do vrha Sivadija.

Povratak je istim putem

Oprema: Standardna planinarska oprema prilagođena vremenskim uslovima.

Sigurnosne informacije: Staza nije tehnički zahtjevna, ali treba biti oprezan prilikom usona uz sipar. Postoji opasnost od mina pri prolaskiu kroz Vilin klanac pa ne skretati sa staze

Tehnička zahtjevnost ture:	Kondiciona zahtjevnost ture:

Pročitajte  reportažu sa ove ture

Ranog subotnjeg jutra 30. maja, 50 planinara/ki je krenulo u pohod Prenj planini. Sunčano jutro je obećavalo sjajan dan, kako kaže poslovica "po jutru se dan poznaje".
Početna tačka treking ture je bilo Rujište, koje se nalazi na 1.050 mnv poviš Mostara, koje je zimi skijalište, a ljeti odlično utočište od nemilosrdnog hercegovačkog sunca. Temperature su oko 10 stepeni niže u odnosu na Mostar. Ujedno je i jedna od poznatijih, ali i lakših ulaznih tački u planinu Prenj.
Prenj je najsurovija, ali i jedna od najljepših bh. planina koju mnogi zovu "hecegovačkim Himalajima".