Pogled od pl. kuće Bijele vode u pravcu Prenja, preko doline B. vode. Naš pravac je označen crvenom linijom. Foto: Anes Voloder

Detaljan vodič na turi koja uključuje Lupoglav, vrh od 2102 m, Poljica, amfiteatar u sjenci dvotisućnjaka, nekoliko lijepih prevoja i izuzetnih erozionih formi sa kojima se srećete usput... Spremni za jednu visokogorsku šetnju? Ok, ali ne zanemarite dobru opremu

Sivadije - kolo anonimnih, bezimenih djevojaka u kojima naše pra-ćaće, u svojoj patrijarharnoj, muško-šovinističkoj i netolerantnoj nastrojenosti, nisu bili u stanju vidjeti ništa do sivilo. Foto: A. Bajramović

Danas bi se sigurno zvale drugačije da smo se mi pitali. Ali vrijeme kad su se dijelila imena imalo je svoj ugao gledanja i vrjednovanja. Problem je, kao i u svemu ostalom, što se to tiče svake nove generacije koja nanovo otkriva ove prostore

Velika Kapa 2004 (2007m?), pogled sa puta na Boračko jezero. Foto: S. Steiner

Sa vrha Velika kapa je lijep i vrtoglav pogled na dolinu Bijele, Rakov laz i... Prenj.

Sanjin Kanlić i Čedomir Inđić prilikom prelaska preko ledja Sfinge u Sivadijama, septembra 2002.
Foto: A. Čuturić

Prenjski dvotisućnjaci (klikni na sliku da uvećaš). Foto: Sibel Trbić Chupo

Prvo je rekla kako smo mi "iza brda" super duhoviti. Ma kakvi "super", "turbo" duhoviti... Potom je i u sebi osjetila slične porive i napisala priču... Nije teško pogoditi šta ju je "smantalo". Tura na Prenj iz perspektive splićanke Dubravke Teskera

Kad više ni Dynafite ne podnosi ovakve ekstremne uslove, vrijeme se kupit. Foto: Dinno Kassalo

Kad bolje razmislimo, zar nam zaista treba pogled preko ruba dole na neku kašu od "civilizacijskih tekovina". Prepustimo se suncu, slobodi i prijatnoj strepnji, tome čega je samo ovdje na Kapi, Kruni ili nekom drugom "k...", svejedno, u izobilju

Ostaviti toplinu i mekoću dolina odjenutih u proljeće i izložiti se visinama i riziku, neplaninarima se može činiti nerazumljivim... Foto: Dinno Kassalo

Zubac na Prenju je jedan od najatraktivnijih bosansko hercegovačkih vrhova. Neki, ali zaista izuzetno rijetki, danas se odvaže osvojiti ovaj vrh, ili bolje reći vratiti mu "milo za drago", pošto su već davno i sami njime osvojeni

Zubac (lijevo) poput Osobca takođe ima veoma dugačak i elegantan brid. Desno je centralni dio grebena Malog Osobca i dio zapadne stijene u kojoj ima nekoliko dugih zimskih smijerova. Foto:S. Trbić, 2006

(Naslov je kreativna tvorevina našeg vrlog Dade. Usrdno zahvaljujemo na njegovom intelektualnom angažmanu!)

Zubac (lijevo) i Brid Osobca (Mali Osobac 2000m), na Prenju

Muhamed Gafić Gafa i Miralem Husanović Muri izveli su 27. ferbruara 2008. zimsko ponavljanje Sjeverozapadnog brida Osobca na Prenju. Ovaj brid je dug i lijep zimski smijer kojim je, nakon prvog ponavljanja u zimskim uslovima davne 1972., označena svojevrsna prekretnica u bh alpinizmu.

Planina Prenj je lijepa, ali i respektabilna. Fotografija snimljena neposredno prije nesreće na Lupoglavu 1970. g.

Ovo je pogled na Prenj sa distance. Interesantno je saznanje koliko ova planina oduševljava ljude, ali i koliko je važno osloboditi je onog što ne bismo poželjeli ni tu, ni bilo gdje. Tekst je objavljen i na popularnom norveškom sajtu GAMME (avanture, putovanja, ekspedicije).

Cvitina (ili Cvitinje, danas uvriježeno Cetina), kamena gromada u daljini čiji vrh leži tik na dohvat zone 2000m.

Nakon povratka u Bijelu kao da su se utisci staložili u jedan: Dok su noge bridile, ramena žuljala, a tijelo gorilo, do "pameti" je jasno doprla spoznaja da smo imali prekrasno vrijeme na prekrasnoj, alpskoj stazi koja je zaista jedna od ljepših u BiH.

Zubac gledano iz pravca Jezerca. Foto: Sibel Trbić Čupo

Pošto ne spada u grupu prenjskih dvotisućnjaka, Zubac se često, nezasluženo, propusti pomenuti, mada je ovaj vrh, slobodno možemo reći, jedan od markantnijih bosansko-hercegovačkih vrhova.

Oblaci su se otvorili, a iz njihovih grudi zasjalo je sunce i zapalilo vrhove. Tada sam konačno uspio razumjeti vjetar kako govori da nikad nije kraj i da uvjek dodje neka nova iskrica koja te vodi

Pogled na fascinantne prenjske vrhove, lijevo Vjetreno brdo (Erač) 2088m, desno Lupoglav 2102m

Kraj godine, a "snjeguljici" ni traga. Smatrali smo da smo je po službenoj dužnosti bili dužni pronaći prije puževa i lovokradica kako bi tradicionalnim vizuelnim efektima oplemenila novogodišnji ugođaj. Krenimo redom s-brda-s-dola!

Mt

PRECIZNIM balansiranjem TEXTA I FOTOGRAFIJA DOBILA SE DRAMATURSKA NABIJENOST ZAPLETA UZROCNO-POSLJEDICNIH VEZA OVE PRICE, TE OTUDA ONA ZRACI SVEPRISUTNOM LOGIKOM I RACIONALNOSCU NARACIJE. Uh, oprostite! Nova prica, krenimo redom sbrdasdola!

Jezerce (1650 m) u julu se još uvijek hrani vodomstarih sniježnika. Foto: M.T. juli 06.

Večernje sunce "zapalilo" je Otiš, Zelenu Glavu i mnogobrojne glavice u zoni 2000m. Pala je noć. Nigdje nebo nije tako zvjezdano kao ovdje pod najvišim prenjskim vrhovima. Toliko je bilo lijepo da smo nerado pošli na spavanje - u takvim noćima je grehota spavati

Tekst sa poleđine fotografije: Ekipa tragača u potoku Bjela, u podnožju Prenja, na lokalitetu tzv. "Korita".

Bez obzira što se stalnim vraćanjem na temu tragedije na Prenju 1970 g dovodimo u situaciju da izgradimo iracionalan odnos prema ovoj planini, ipak... Zahvaljujući Borisu Toliću ovdje donosimo autentične, do sad neobjavljivane fotografije snimljene za vrijeme višemjesečne potrage za nastradalima, propraćene tekstom iz "Odiseja 7000" Muhameda Gafića

Prolazak kroz selo Idbar u pravcu Prenja

Eksluzivan fotomaterijal vezan za austrougarski period u BiH. Fakta i poetika izmješani u ovom prilogu pomoći će vam da dijelom razumijete i doživite vrijeme u kome su se udarali temelji bosansko-hercegovačkog planinarstva

A sad, aj'mo lagano... Idbar sa vrhom Cetina u pozadini

Najsrećniji je onaj kome se razigrana mašta pretvori u stvarnost! Upravo tako se nama dogodio Prenj, jedna interesantna ideja, koja se pojavila iznenada, razbuktala se u kontaktima putem interneta, telefonskih poziva, mejlova... do kontakta sa Harisom

Zona sumraka - Barni do pod Lupoglavom (Foto: Esref von Dobrinja)

Pošli smo - išli smo - došli smo. E, tu priču nećete čuti ovaj put, prvo zato što su zonzoni prerasli taj stil. Drugo... hm, drugo, zato što nema ove zadnje faze jer nisu stigli tamo gdje su pošli (nek je živa glava). Prepustite se ugođaju: orgijama vjetra i vatre, ledenih gelera i dahu bijele smrti, zbog čega se ujutro nikome nije išlo na vrh Lupoglava. I ne opterećujte se puno time kako im je bilo na terenu, sami su krivi