Zbog manifestacije 100 žena na Trebeviću Zimski tečaj Sarajevske škole alpinizma je napravio vikend pauze. Mi smo ga iskoristili za posjetu Krvavcu (2062 mnv), drugom vrhu po nadmorskoj visini na planini Bjelašnica. Po prognozama vrijeme je trebalo biti dobro. Uspon na Krvavac nije lagan ni ljeti, zato smo odlučili malo poraniti, tako da smo turu započeli iz Umoljana u 8.30. Nebo uglavnom vedro i snijega vrlo malo i sve je obećavalo dobar provod.

Poslije dva kišna vikenda, konačno je najavljeno fino vrijeme. Međutim, zbog privatnih obaveza, na ovu turu smo krenuli prilično kasno, tako da smo u Umoljanima bili tek oko 11 sati. Dan je bio dovoljno dug da bez problema možemo turu završiti prije mraka. Parkirali smo auto ispred planinske kućice-restorana na kraju sela i preko livade se uputili prema Gradini.

Planinaru sigurno najteže padne kad ga planina pobjedi i mora se vratiti kući, a da nije osvojio planirani vrh. U oktobru mjesecu prošle godine smo se morali vratiti sa Grede (ispod samog vrha) jer se jedan član naše ekipe nije dobro osjećao. I ovaj put smo odlučili da idemo istim tim putem, i dobro smo se pripremili. Gojzerice tek da su se osušile od snijega na Velikom Vranu, a opet su bile na nogama. Doduše, Maj je već počeo i nadali smo se da neće biti puno snijega.

Tokom svake sedmice svi članovi naše grupe ponaosob planiraju sljedeću turu i na kraju večina odluči. Ova tura je planirana i željena puno prije. Jedan iskusniji član naše ekipe nam je obečao da će nas voditi najljepšim putem do Lukomira. Istina, tura je bila baš takva, cjelim putem jedinstvena priroda i prelijepi pejzaži kojih se čovjek ne može nagledati. Navećer smo se spakovali čak, i vodu nasuli u boce jer dan kratak,a tura je 17 km duga i moramo rano ustati.

Prelijep jesenji dan. Sa dva vozila smo krenuli put Umoljana, našoj polaznoj tačci za Lukomir. Prilično neozbiljno, ali sve što smo znali o ovoj turi za Lukomir jeste da kreće iz Umoljana i nadali smo se da ćemo gore sresti nekoga ko će nam objasniti i pokazati put. Stigli smo u Umoljane i parkirali pored jedne planinske kučice (ugostiteljskog objekta), u namjeri da pitamo za put. U bašti za stolom je sjedio jedan momak sa djevojkom. Samo što smo izašli iz auta počeo je vikati:" Bujrum, kahva je gotova". Nije se smirio dok nismo sjeli za njihov sto.