Ovako se Bjelašnica uredi kad očekuje goste

Dan prekrasan, a pogled za pamćenje. U takvim trenucima kad se ljepotom poje oči svi problemi blijede, sve brige brzo kopne. Na trenutke nisam mogao skinuti pogled sa snježnih vrhova uokolo nas i jedino o čemu sam mislio je to kako se želim što skorije vratiti ovdje

Zamislite, na ovolikom području nikad nije bilo planinarskog doma. Idućeg ljeta ima šansi da se ovaj "sportsko rekreacioni objekat" Ruda glava završi.

Kad je u pitanju Klek, tamo neki vrh "iza sedam gora", tu ne vrijedi ona uzrečica "kralja ne čini ruho, već moć i veličina". Ovdje, naprotiv, sve zavisi upravo od toga u kakvo se ruho "kralj" obukao - da li raskošnu i privlačnu zimsku odoru ili bdije nad "kraljevstvom" gologuz i zaboravljen.

Aerodrom Lukla (2.840m) - Pista u obliku položenijeg tobogana

Nakon pokušaja uspona na Cho Oyu (8.201m) Naim Logić se odlučio iskoristiti stečenu aklimatizaciju i pokušati u alpskom stilu ispenjati najljepšu i najslikaniju planinu Himalaja - Ama Dablam, visoku 6.856 metara."Velika je čast i neizmjerno zadovoljstvo biti prvi Bosanac na jednom ovako impresivnom vrhu", kaže Naim.

 Silazak sa Mt Everesta. A nagrada, ma ko sada misli o njoj

Osvajanje Mt Everesta, pogotovo prvo bosansko-hercegovačko osvajanje ovog najvišeg vrha svijeta, vrijedno je kao olimpijsko zlato. Na Everst se popelo nešto više od 2000 alpinista, olimpijsko zlato osvojeno je preko 10 000 puta. A kada krajem godine dođe vrijeme za izbor sportiste godine, zaboravi se da postoji jedna vrsta natjecanja, jedna vrsta ljudi, jedna vrsta psihofizičkih kvaliteta i dosega koje oni koji predlažu i biraju sportistu godine, jednostavno - ne mogu (ili neće) da vide. Ovo je priča o prvom bosansko-hercegovačkom osvajaču Mt Everesta

Treskač - pogled sa Gvoznog polja

Na vrhu smo bili svjedoci prekrasne scene - Brač, Hvar pukli pred nama, a u daljini se vidi i obala Italije. Ali stani malo, nije Biokovo i nije juli! Aha, to ispred nas nije more Jadransko već more oblaka..

Ovaj blagi greben koga je ledeno doba izgubilo za sobom pri povlačenju, pravi je raj i za najagilnije boulder-boyse

Kjuge kull je najpoznatiji skandinavski boulder park, koga neki čak dovode u nivo francuskog Fontainebleau-a. Kad se šuma "zapali" i zamiriše jesenjom svježinom, a boulder-boysi počnu hrliti ovamo, jer im tad bolja frikcija daje novu priliku za testiranje i pomjeranje granica, požurismo i mi na Kjuge prije nego polarni vjetrovi stignu "ugasiti" jesen u ovom kraju

Himalajski gorostasi viđeni iz aviona za Lhasu. Sa lijeva: Cho Oyu (8.201m), Everest (8.850m), Makalu (8.463m)

Dugogodišnja želja Bosanaca Zijaha Kurtovića, Fikreta Karačića i Naima Logića da iznesu zastavu svoje domovine na Cho Oyu (8.201m) ostala je neostvarena. Ovoga puta protiv njih se urotilo loše vrijeme. Naim Logić nije se pomirio sa takvim ishodom. Ovu uzbudljivu himalajsku avanturu objavićemo u dva nastavka.

Dok zvijezde otpadaju s neba od studeni, djevojkama je najtoplije utočište narandžasta kupola šatora. Eh, nek im bude kad hoće same... bez momaka...

Ana Marija Bojko, alias Ane i Mare, zonzon po ubjeđenju i opredjeljenju, bila je vođa Prve hrvatske ženske ekspedicije na jedan osamtisućnjak. U uvjetima kad su sve ostale ekspedicije zbog nevremena odustale od uspona na sam vrh Cho Oyu, čak pet djevojaka iz grupe probilo se bez kiseonika na vrh Tirkizne Božice (8201m). Pogledajmo dio toga iz Aninog ugla... ovaj, Marinog... Ne, Aninog... hm, svejedno...

Gornji tok Neretve. Možete li ovu djevičansku ljepotu zamisliti kao posudu u kojoj leže mrtve vode ugušenih rijeka (a šta su drugo vještačka jezera). Foto: Dinno Kassalo.

Zonzoni Hercegovačko-neretvanskog kantona:
Trn je rijetka i ugrožena vrsta zonzona. Sudeći po nekoliko tužbi od strane "Intrade Energija" povodom emitiranja njegovog filma "Trn u oku", u kojima mu je glava ucijenjena čak na 250.000 Ka eMova, ubod Trna nije bezbolan. Naprotiv! Boli više nego je neprijatelj prirode očekivao. Iz tog razloga smo za to da ovu jedinstvenu vrstu zonzona svim silama zaštitimo od istrijebljenja

Oblaci nad kanjonom Diva grabovica. Ma, sad će kiša prestat padat, evo samo što nije... Foto: Dalibor Deković, kolovoz 2007.

...ili legenda o jednoj planini, tajnovitim Hajdučkim vratima, Velikom Vilincu i tri lika koja nisu ni vile ni hajduci.

Budući da se Treskavica sve više pominje, čak u izvjesnom smislu i otvara markiranjem nekih pravaca koji su do nedavno slovili kao "zabranjene zone", kao i to da planinari odlaze u Treskavicu, neki čak i prvi put, naš cilj je da vam ovim pokušamo realno predstaviti neke od mogućnosti. Ovo nije poziv na Treskavicu! Nađete li se na toj planini, tu ste isključivo na vlastitu odgovornost.

Okvir za samit zonzona 2007: Sivadije

Zonzoni su se sastali u veleljepnom prenjskom ambijentu da bi konačno, pod pritiskom javnosti, dali odgovor na pitanje: Mama, šta je zonzon i kako to postati. E, pa, izujte se i prođite na sećiju, samit samo što nije počeo.

(Foto:Wikipedia): Gordi, narcisoidni Mt. Hood uhvaćen u trenutku dok se ogleda u vještačkom jezeru Trillium

Bilo kuda, Mt Hood svuda! Nije se nikako mogao izbjeći.
Sa svojih 3 429 metara Mt. Hood je najveća glečerska planina u američkoj državi Oregon i smatra se, nakon japanske svete planine Fujiyama, najposjećenijom penjačkom destinacijom na svijetu. Svake godine oko 10.000 ljudi pokuša popeti Mt. Hood. 

Salih Mulaosmanović u Paklenici jula 2007

Ovo je razgovor sa Salihom Mulaosmanovićem, po našoj ocjeni jednim od najperspektivnijih mladih alpinista u Bosni i Hercegovini. Povod je - Zumbul.
Šta je Zumbul? Kako bismo nakon svega ovoga mogli odgovoriti na to pitanje osim sa : Zumbul je planinsko cvijeće koje miriše na - pobjedu!

Mt Bross (14.172ft = 4.320m): 22. po veličini od ukupno 53 14-era u Coloradu

Dugački lanac Rocky Mountains kroz sjevernoamerički kontinent pruža zaljubljenicima prirode izuzetne uslove za sve vrste aktivnosti: planinarenje, alpinizam, skijanje, paraglajding, planinarski biciklizam, kajak, ribolov... Da je ova konstatacija i te kako tačna i u slučaju turnog skijanja bosansko-hercegovački planinari u Sjevernoj Americi uvjerili su se ove sezone

Cvitina (ili Cvitinje, danas uvriježeno Cetina), kamena gromada u daljini čiji vrh leži tik na dohvat zone 2000m.

Nakon povratka u Bijelu kao da su se utisci staložili u jedan: Dok su noge bridile, ramena žuljala, a tijelo gorilo, do "pameti" je jasno doprla spoznaja da smo imali prekrasno vrijeme na prekrasnoj, alpskoj stazi koja je zaista jedna od ljepših u BiH.

Zubac gledano iz pravca Jezerca. Foto: Sibel Trbić Čupo

Pošto ne spada u grupu prenjskih dvotisućnjaka, Zubac se često, nezasluženo, propusti pomenuti, mada je ovaj vrh, slobodno možemo reći, jedan od markantnijih bosansko-hercegovačkih vrhova.

Ovako je počelo! Za sve što slijedi "kriv" je pogled na kanjon Rakitnice sa ovog mjesta, nekoliko mjeseci ranije.

Proljeće se osjeti u svemu, suncu, mladom lišću, vjetru, a i u našim ambicijama - "proguliti" konačno kroz Rakitnicu pravcem Bobovica - Mirak -
Višnjevlje - Lukomir - Umoljani i doživjeti dubinu, divljinu i zabačenost tog spoja Visočice i Bjelašnice.

Fotografija: Na Najvišem vrhu Etiopije i četvrtom po visini vrhu Afrike - Ras Dashen-u, 4620 m

Ras Dashen, 4546m, je kao džinovski stol postavljen na kamenom platou. Autori vodiča Lonely Planet sigurno nisu bili ni blizu Dashenu, čim su izjavili da ovaj vrh ne pruža ništa osim činjenice da je najviši vrh Etiopije.

Panorama Simijskih planina u Etiopiji. Foto: Kenan Muftić

Može li se u Simijske planine otići za vikend? Može! I stići nazad u Addis do nedjelje naveče? Može! I popeti i neki četiritisućnjak, recimo Mt Bawit od 4430 m? Može... valjda, da probamo!