Zahvaljujući Internetu ništa više nije tako daleko, pa ni Kanada, zemlja turnog i heli-skijanja. Hajde da "virtuelno" obiđemo dio toga kako bismo stekli bolji osjećaj kako kod nas stoje stvari, a usput osjetili malo one egzotike (ne više toliko) udaljenih prostora

Kao "naizvrat": planinarska koliba Bijele vode.

Onaj ko nije doživio ovkav ugođaj vjerovatno neće osjetiti sav humor i poetiku (jednostavnije: ljepotu) jedne ovakve situacije. Svejedno, pogledajte slike koje su Ana i Vjeran pohvatali po Prenju, tačnije u kolibi na Bijelim vodama.

Grupnjak na Ciarforon 3642m, šiljak južno od vrha Gran Paradiso koji je bijesna ekipa takođe poderala. Gotcha stoji treći s lijeva

Gotcha (rođen u Konjicu ispod Prenja, što znači s planinom u genima) u nekoliko sličica otkriva "caku" Gran Paradisa. Deder!
Foto: Goran Hodžić Gotcha

Svo vrijeme dok hodate po gradiću osvrćete se i gledate u Matterhorn, onako sablasan i surov, a ujedno osjećate i strahopoštovanje. Razlog tome je i neki skriveni strah od same pomisli da hoćete da se ispenjete na vrh koji je odnio preko osam stotina života

Masiv Denali: glečeri i ledena pustoš. Foto A. Zekić Kugla

Kugla, sa nekoliko jednako "opasnih" prijatelja, drznuo se proljetos zagristi u Mt. Mc Kinley, najveći vrh sjeverne Amerike. Sticajem okolnosti expedicija se raspala prije samog vrha

Dugački pristupni put sa Kahiltna glečera, preko grebena West Buttress, na vrh Mt McKinley-a.

Edo Kajan nam je ustupio svoj Dnevnik ekspedicije Mt. McKinley 2003. Nakon čitanja sasvim realnije gledamo na (ne)uspjeh ove ekspedicije, te smatramo da ga je bilo nužno publicirati. Evo kako se ta ekspedicija odvijala dan po dan

Kanjon Rakitnice je pod zaštitom UNESCO-a*. Kako to, neko tamo negdje daleko nešto zna, a većina nas pojma nema. Šta nam to rade iza leđa?

Aviosnimak jugozapadne grupe prenjskih dvotisućnjaka: Neispenjano Vjetreno Brdo 2???m, Ovča 2021m, LPG 2102m i desno Vidina Kapa 2032m ©SOLVEJ - Mostar
(Napomena: Vjetreno brdo (Erač) ispenjano septembra 2003, nakon publiciranja ovog članka. Nadmorska visina je 2088m)

Lavinište na Skoku su prelazili jedno po jedno. I baš kad je Neda bila negdje oko sredine, krenula lavina...

Neda je studirala fiziku na Prirodno matematičkom fakultetu u Sarajevu kad je krenula u planine. Trebala je vremena da priđe drugima, da se njoj priđe, a onda se vidjelo koja je ljudska ljepota. Sestra Jadranka joj je bila sušta suprotnost. Znala je lijepo pjevati, svirati harmoniku, bila je stasita, uglavnom malo bi ko povjerovao da su sestre, pa još rođene.

Jedan iz serije snimaka koji su Ilija Dilber, Zijo Jajatović i Milorad Stjepanović snimili na putu ka Lupoglavu februara 1970.

Februara 1970. g nakon provg zimskog osvajanja Lupoglava (2102m) na Prenju, ekipa koja se sastojala od tri člana je nestala. Tijela su nađena tri mjeseca kasnije. Serija snimaka s oštećenog filma nađenog u kameri, koje su oni sami snimili, a koju premijerno objavljujemo ovdje, dio je priče o prvim osvajačima Lupoglava u zimskim uvjetima.

Nona, Gorsky, Muja, Zdena, Toma, juli 2001

Upravo prisustvujete grandioznom trenutku ponovnog sjedinjenja duha i tijela nakon prespavane noći u destilatoru zvanom Poljica na Prenju.

Šta je ostalo nakon svega? USPOMENE, naravno. Mi smo tako bogati uspomenama. Prenj, kuća Rapti 1440m, foto M. Tomić, mart 2001.

"Dragi moji, prije nego počnem ja bih da završim..." ili planinarska kuća koja to zvanično nikad nije stigla postati. Nastavljamo objavljivati prve fotografije sa vjerovatno prvih poslijeratnih planinarskih obilazka nekih dijelova Prenja.

Prva poslijeratna posjeta ruševinama kuće Jezerce, 25-26. okt. 2000. Foto: M. Tomić

Nakon uspona na Zelenu Glavu preko Poljica, mostarci M. Tomić, M. Bošnjak, Z. Pazin i Z. Marić obišli su Jezerce i napravili prve snimke ruševina kuće.

Cvitinja, snimljena iz doline Idbar kroz koju strm put vodi na Tisovicu, dolinu na
1400 - 1700m nv. (Komentar Prenj Home Site)

U februaru 1970. godine na Prenju su poginuli alpinisti Zijo Jajatović, Milorad Stjepanović i Ilija Dilber. Zijino tijelo preneseno je u Sarajevo, a druga dvojica, po želji njihovih porodica, sahranjeni su u Barnom Dolu pod Lupoglavom, gotovo na mjestu gdje su i pronađeni... Od tada alpinisti svakog februara idu na Lupoglav. Rat je prekinuo tradiciju, ali se ona sada obnavlja.