Poslije cijele sedmice provedene u gradu, gustoj magli i smogu bilo je pravo osvježenje ugledati vedro nebo sa puta koji vodi prema Baricama. Ispod nas, iz gustog bijelog mora koje je prekrivalo Sarajevo, virio je samo vrh repetitora na Humu. Odlučili smo se za turu do Crepoljskog, jer smo zaista bili željni sunca, a ovdje ćemo mu biti izloženi cijelim putem. Doduše, gdje god je staza bila u sjeni nekog drveta tu je bilo dosta leda pa se moralo pažljivije hodati.
Poslije duge, ramazanske pauze čovjek baš poželi planinu. Nekako se jedva čeka taj prvi slobodan vikend, ujutro se porani i onda nas "obraduje" pljusak. Kako smo planirali lakšu, kružnu turu po Sarajevskom Ozrenu, a vani je bilo prilično toplo odlučili smo da nam kiša neće pokvariti planove. Kada smo krenuli put Nahoreva pljusak je već bo prestao. Doduše bilo je prilično oblačno, ali samo nek ne pljušti. Planirali smo da od Draganove kolibe, preko Sedam vrela odemo do Bukovika, a zatim se preko Skakavca vratimo na isto mjesto. Interesantno je, da je zemlja bila poslije onakvog pljuska skoro potpuno suha. Čak i na travi nije bilo puno vode tako da smo mogli skinuti gamaše.
Vjerovatno mnogi planinari izlazak na vrh Motka neće nazvati planinarskom turom, što zbog male visine, što zbog laganog pristupa. Ipak mi smo se odlučili da ovu nedelju posjetimo ovaj vrh. Iskreno, nismo imali ni puno slobodnog vremena, a i vrijeme je bilo prilično loše. Auto smo parkirali u selu Tihovići iznad Vogošće i makadamskim putem se upitili prema vrhu.
Poslije malo duže, Ramazanske pauze jedva smo dočekali novi izlazak u prirodu. Zbog kvara na autu nismo imali nekog velikog izbora za ture. Sreća pa u blizini Sarajeva ima dosta mjesta gdje možete otići i sa gradskim prevozom. Odlučili smo se za turu Nahorevo - Skakavac - Bukovik - Čavljak - Barice. Tura tehnički uopšte nije zahtjevna, ali ipak ima nešto preko 15 km.
Već skoro mjesec dana vrijeme vikendom je tmurno. Kiša, snijeg, magla i vjetar se smjenjuju i na planini možete naći samo istinske zaljubljenike u prirodu. Zaista je teško objasniti taj osjećaj šta planinara tjera napolje čak i po lošem vremenu. Najlakše bi bilo reči da nema lošeg vremena, ako je raspoloženje dobro. Barem nam toga ovu nedjelju nije nedostajalo. Dogovorili smo izlet na vodopad Skakavac sa članovima udruženja Avantur. Nadali smo se da je vodopad zaleđen i da ćemo moći napraviti nekoliko lijepih fotografija
Zbog blizine Sarajevskog Ozrena na ovu turu nismo krenuli rano. Osim toga dan je bio prilično "mutan" i postojala je mogučnost da se vrijeme još više pokvari. Na Čavljak smo stigli oko 10 sati. Tek nekoliko auta je bilo parkirano oko domova, što je bilo pravo neobično za nedjeljno jutro. Iako smo očekivali da ćemo na Čavljaku ugledati plavo nebo, sve oko nas je ipak bilo u magli.
Na Bukovik, jedan od vrhova Sarajevskog Ozrena može se doći iz više pravaca. Ovaj put smo odabrali turu iz pravca Nahoreva. Pošto je sama lokacija prilično blizu nismo morali krenuti rano. Do Nahoreva smo stigli oko pola deset. Nažalost, zbog leda na putu auto smo morali ostaviti malo niže, u samom selu. To je značilo otprilike oko 3 kilometra više hodanja u jednom pravcu.
Stranica 3 od 4