Ostaci osigurane staze u stijeni Crvene na Plasi, 2018. Foto: Ajdin Zebić.
Mnogi putopisci, prolazeci kroz Bosnu i Hercegovinu, pišuci i tako, primičući kroz svoja djela bosanskohercegovačke planine Evropi, prvi pioniri planinarstva u Bosni i Hercegovini trasirali su još za otomanskog vremena onu jedva vidljivu putanju za kasniji lagani, ali sigurni prodor planinarskih ideja u ovu zemlju.
Dan prije polaska pada dogovor, idemo na Prenj pokušat popeti Vidinu kapu i Herać iz Mostarske Bijele, sa spavanjem u bivku u Barnom dolu. Navečer se provodi ritual spremanja ruksaka.
Tražeći između nama još neosvojenih 2000+ vrhova koje bismo mogli popeti u ovo doba godine, uzimajući u obzir količinu snijega koja je još uvijek prisutna na tim visinama, ali i stanje pristupnih puteva (budući da nemamo terenca), odluka je pala na to da se pokušamo uspeti na vrh Badnjine na sjevernom grebenu Volujaka, penjući ih iz sela Izgori.
2019 sam znala da imam čast trčati Chicago marton. A to me je na razne načine odmicalo od dodatnih planova. Još je u porodičnom planu stajao uspon na Triglav u julu.
Planinarski savez Federacije Bosne i Hercegovine je tokom četiri februarska vikenda organizovao zimsku školu alpinizma. Više od 20 polaznika i instruktora okupilo se iz 7 gradova: Sarajeva, Konjica, Tuzle, Bugojna, Lukavca, Kalesije, Zenice i Mostara.
Kamenac i dolina Bijele vode sa uspona na Sivadije
Još jedan neuobičajeni pohod na Prenj koje pruža vrhunsko planinarenje, uživanje u divljem krajoliku i očaravajući pogled na veličanstvene prenjske vrhove.
Prošlo je tri godine od kako nismo bili na Bitovnji. Kada malo bolje pogledamo, tu planininu smo malo zapostavili, tačnije sve njene vrhove osim Lisina.