Polazna tačka: Babin do

Završna tačka: Observatorij

Upute za dolazak do polazne tačke: Magistralnim putem M18 do Krupca gdje odmah iza kamenoloma treba skrenuti desno na Regionalni put R442a prema Bjelašnici i Igmanu. Kod policije skrenuti lijevo prema Bjelašnici i voziti do Hotela Maršal.

Opšte upute: Od Babinog dola krenuti na jug sve do Kuće spasa u Štinom dolu. Odatle krenuti uzbrdo, prema vrhu. Orjentir su tri trafo-stanice. Nalaze se tačno na putu prema vrhu u otprilike jednakim razmacima. Ukoliko nema magle od zadnje trafo stanice nije problem pratiti put do Observatorija jer je udaljen samo nekoliko stotina metara. Povratak može biti istim putem ili niz skijašku stazu.

Oprema: Standardna planinarska oprema prilagođena vremenskim uslovima.

Sigurnosne informacije: Staza nije tehnički zahtjevna i nema opasnosti od mina.

Tehnička zahtjevnost ture:	Kondiciona zahtjevnost ture:

Pročitajte reportažu sa ove ture

Polazna tačka: Bijele vode

Završna tačka: Observatorij

Upute za dolazak do polazne tačke: Magistralnim putem M18 do Krupca gdje odmah iza kamenoloma treba skrenuti desno na Regionalni put R442a prema Bjelašnici i Igmanu. Kada dođete do Hotela Maršal na Bjelašnici produžiti pravo još nekoliko kilometara do doma Bijele vode.

Opšte upute: Proći ispod doma, i markiranom stazim kroz šumu sve do livada koje vode pored česme sa kamenim koritom (ispod vrha Javorak) u Štini do. Odatle krenuti uzbrdo, pored makadamske ceste koja vodi na vrh. Sa Observatorija se vratiti istim putem do Kuće spasa u Štinom dolu. Možete ići istim putem do PD Bijele vode ili lijevo (sjeverno) prema Babinom dolu i hotelu Maršal (zavidsi od prevoza kojim ste došli i kako se namjeravate vratiti)

Oprema: Standardna planinarska oprema prilagođena vremenskim uslovima.

Sigurnosne informacije: Staza nije tehnički zahtjevna i nema opasnosti od mina.

Tehnička zahtjevnost ture:	Kondiciona zahtjevnost ture:

Pročitajte reportažu sa ove ture

Polazna tačka: PD Bijele vode

Završna tačka: Mala Vlahinja

Upute za dolazak do polazne tačke: Magistralnim putem M18 do Krupca gdje odmah iza kamenoloma treba skrenuti desno na Regionalni put R442a prema Bjelašnici i Igmanu. Kada dođete do Hotela Maršal na Bjelašnici produžiti pravo još nekoliko kilometara do doma Bijele vode.

Opšte upute: Ući u šumu iznad doma i markiranom stazom proći kroz nju. Po izlasku iz šume skrenuti lijevo (sjeverozapad) i ići sve do puta koji vodi na vrh Bjelašnice. Moguće je na vrhu napraviti pauzu u Observatoriju u prostoriji za planinare. Dalje nastaviti (isto na sjeverozapad) iznad Kotlova grebenom, pored srušenog vojnog objekta sve do vrha Mala Vlahinja.

Oprema: Standardna planinarska oprema prilagođena vremenskim uslovima.

Sigurnosne informacije: Staza nije tehnički zahtjevna i nema opasnosti od mina.

Tehnička zahtjevnost ture:	Kondiciona zahtjevnost ture:

Pročitajte reportažu sa ove ture

Babin do - Javorov do - Bijele vode - Štini do - Babin do. Već jedan duži period se spremamo da "odradimo" ovu turu. Međutim, kako bi se ovo prije moglo nazvati "šetačkom" nego planinarskom turom stalno smo je odgađali. Ovaj put nam je kasna utakmica naših Zmajeva dala "izgovor". Poslije neprospavana noći pred hotel Maršal smo stigli tek oko 11 sati.

Put počinje sa samog parkinga, lijepo je uređen i prolazi kroz gustu šumu, tako da je ovdje prijatno i u toplim ljetnim danima. Jedna od prvih atrakcija koja vas čeka na ovoj turi je pećina Klokovača.

Iako su cijelu sedmicu najavljivai kišu za nedjelju, činilo se da će dan ipak biti lijep. Dogovorili smo odlazak u Lukomir sa prijateljima iz Akademije borilačkih vještina Bushido i na našu sreću ovaj put su metereolozi pogriješili. Dan je bio ekstra, bez puno vjetra, a nije bilo ni pretoplo za hodati.

Zbog manifestacije 100 žena na Trebeviću Zimski tečaj Sarajevske škole alpinizma je napravio vikend pauze. Mi smo ga iskoristili za posjetu Krvavcu (2062 mnv), drugom vrhu po nadmorskoj visini na planini Bjelašnica. Po prognozama vrijeme je trebalo biti dobro. Uspon na Krvavac nije lagan ni ljeti, zato smo odlučili malo poraniti, tako da smo turu započeli iz Umoljana u 8.30. Nebo uglavnom vedro i snijega vrlo malo i sve je obećavalo dobar provod.

Ovu turu nekako već "tradicionalno" čuvamo kao rezervu kad imamo nekih obaveza ili kad padne veći snijeg. Nešto zbog male udaljenosti, male visinske razlike, ali i zbog lijepog pogleda koji se pruža na sve strane cijelim putem. Ovaj put je najavljeno vedro i hladno vrijema (do -14°C). Ispred doma Bijele vode smo bili nešto oko 9 sati, spremni za polazak.

Poslije dva kišna vikenda, konačno je najavljeno fino vrijeme. Međutim, zbog privatnih obaveza, na ovu turu smo krenuli prilično kasno, tako da smo u Umoljanima bili tek oko 11 sati. Dan je bio dovoljno dug da bez problema možemo turu završiti prije mraka. Parkirali smo auto ispred planinske kućice-restorana na kraju sela i preko livade se uputili prema Gradini.

1. januar 2013. Sarajevo još uvijek spava i prolazimo gotovo pustim ulicama. Prva tura u ovoj godini je dogovorena još ranije. Od PD Bijele vode do Observatorija. Kao i na turi od prije dva dana, dan je bio kao iz snova. Vedro nebo, samo malo hladnije vrijeme. Naravno, znali smo da će vjetar biti neizbježan čim izađemo na čistinu, ali bez njega na Bjelašnici izgleda ne može. Tura je počela oko deset, prolaskom kroz šumicu ispod doma. 

Za ovu nedjelju smo planirali turu na Visočicu, vrh Subar. Dan je bio kao stvoren za planinarenje. Put iz Sarajeva prema Bjelašnici je bio očišćen i suh, sve do hotela Maršal. Dalje je također bio očišćen, grtalica je prošla, ali je preko asfalta i dalje bio tanki sloj utabanog snijega. Stigli smo do doma Bijele vode i vidjeli da je put nizbrdo prema selu Šabići i Sinanovići prilično klizav. To je značilo, pošto je na našem autu pogon na zadnje točkove, da ćemo u povratku najvjerovatnije morati postavljati lance.

Cijeli vikend smo bili zauzeti i onda u nedjelju, kasno navečer dogovaramo turu za ponedjeljak. Dan državnosti je i neradni dan. Trebalo je to iskoristiti. Planirana tura je na Bjelašnici, od PD Bijele vode, preko Observatorija do Male Vlahinje i nazad. Rezervni plan, u slučaju lošeg vremena završava na Observatoriju. Krenuli smo iz Sarajava, a magla je bila tako gusta da smo promašili skretanje u Nedžarićima. Nadali smo se da je na Bjelašnici situacija nešto povoljnija.

Cijelo ljeto nismo bili na Bjelašnici. Duge ljetne dane smo iskoristili za obilazak planina koje se nalaze nešto dalje od Sarajeva. Sada je Bjelašnica ponovo došla na red, ovaj put vrh Hranisava iz pravca Pazarića, tačnije od pd Šavnici. Do doma se može doći autom. Stigli smo negdje oko 15 minuta do devet i odmah krenuli šumskim putem ka vrhu

Planinaru sigurno najteže padne kad ga planina pobjedi i mora se vratiti kući, a da nije osvojio planirani vrh. U oktobru mjesecu prošle godine smo se morali vratiti sa Grede (ispod samog vrha) jer se jedan član naše ekipe nije dobro osjećao. I ovaj put smo odlučili da idemo istim tim putem, i dobro smo se pripremili. Gojzerice tek da su se osušile od snijega na Velikom Vranu, a opet su bile na nogama. Doduše, Maj je već počeo i nadali smo se da neće biti puno snijega.

Observatorij (2067 m/nv), najviši vrh Bjelašnice. Ako je vaša polazna tačka Babin do, a nema magle jednostavno ne postoji šansa da zalutate. Ovaj put smo se odlučili za pravac Babin do - Štini do - Observatorij. Povratak smo planirali skijaškom stazom, niz popularnu Koljevku. Polazak je bio ispred planinske kučice u Babinom dolu. Odmah iza je staza kojom smo krenuli u Štini do.

Tokom svake sedmice svi članovi naše grupe ponaosob planiraju sljedeću turu i na kraju večina odluči. Ova tura je planirana i željena puno prije. Jedan iskusniji član naše ekipe nam je obečao da će nas voditi najljepšim putem do Lukomira. Istina, tura je bila baš takva, cjelim putem jedinstvena priroda i prelijepi pejzaži kojih se čovjek ne može nagledati. Navećer smo se spakovali čak, i vodu nasuli u boce jer dan kratak,a tura je 17 km duga i moramo rano ustati.

Prelijep jesenji dan. Sa dva vozila smo krenuli put Umoljana, našoj polaznoj tačci za Lukomir. Prilično neozbiljno, ali sve što smo znali o ovoj turi za Lukomir jeste da kreće iz Umoljana i nadali smo se da ćemo gore sresti nekoga ko će nam objasniti i pokazati put. Stigli smo u Umoljane i parkirali pored jedne planinske kučice (ugostiteljskog objekta), u namjeri da pitamo za put. U bašti za stolom je sjedio jedan momak sa djevojkom. Samo što smo izašli iz auta počeo je vikati:" Bujrum, kahva je gotova". Nije se smirio dok nismo sjeli za njihov sto. 

"Nebeske sile" na djelu...

Dignitet je, prema definiciji "The quality or state of being worthy of esteem or respect", kvalitet proistekao iz oblika postojanja vrijednog poštovanja i respekta. Zašto ga vrh Bjelašnice nema?

Proljeće u kanjonu Rakitnice

Oteti se, nakon svega, utisku ljepote, divljine, netaknutosti i nepristupačnosti koju uvijek nudi Rakitnica, bilo da se "balansira" njenim rubom, bilo da joj se zavlači u kanjon, nije lako. Znači, imat ćemo popravni iz uživanja. Ama, takvoj "kazni" se radujemo. Unaprijed!!!

Ovako se Bjelašnica uredi kad očekuje goste

Dan prekrasan, a pogled za pamćenje. U takvim trenucima kad se ljepotom poje oči svi problemi blijede, sve brige brzo kopne. Na trenutke nisam mogao skinuti pogled sa snježnih vrhova uokolo nas i jedino o čemu sam mislio je to kako se želim što skorije vratiti ovdje