Generalno gledajući - što nepristupačnija staništa, to raznorodnija flora, ali na nesreću i osjetljivija. Sivadije, Prenj Foto: Dinno Kassalo

U skorijoj budućnosti, hodajući po planinama, samo ćemo se sjećati osebujnog mirisa majčine dušice, nane, medunike ili lijepog cvijeta lincure

Ushba 4710 m (lijevo) i Veliki Donguzorun 4457 m (desno)

U 13:00 sati po lokalnom vremenu, nakon jedanaest sati neprekidnog uspona, širim zastavu Bosne i Hercegovine na vrhu zapadnog Elbrusa. Nije šala, Nailovamater na 5642 m/nv

Plan napada

Sa Garabašija se prvi put vidi naš cilj, ali i razlog što nosi takvo ime. Naime, Elbrus u prevodu znači sise i to je zaista prva asocijacija pri pogledu na dvije zaleđene kupe

Bivak pored bivše kuće Jezerce na Prenju

Snijeg je podmazan i više ne škripi (sunce), a bogami ni kičma sa priključcima, umjesto noćnih maski sa proširenjima za podočnjake kače se i zatežu osmijesi, stavlja put pod noge i šilji znatiželja jer... Valja se suočiti sa  divovima!

Gledano odavde, sa sniježne granice, čini se da se proljeće svelo samo na onu svijetlozelenu fleku dole u dolini

Popeli smo se do Hajdučkih vrata. Sanja u snijegu cepinom piše naša imena. Jesmo li samo zbog toga tu. Šta nas to vuče gore? Bolje da nema odgovora da ne bi pokvarili čaroliju preobrazbe zime u proljeće

Konjička Bijela - početak uspona i kraj spusta. U pozadini (desno) impresivni
dvotisućnjak Velika kapa (2007m)

Pazi ovo: "Most probably this is the first descent with the skis from Mali Osobac to Konjička Bijela after the war" Dobro to, ali ovo: "...skiing down was a real "ćeif". Treba li komentar!

Jednosmijerna ulica i smrt klasičnog alpinizma. Na pitanje novinara, zašto uopšte osvajati vrh, reče neko: "Zato što je tu". Jednostavno! Prosto! Bez filozofije...

Veliki Kuk (lijevo), gledano iz kanjona Dive Grabovice

Ono što je za neke kamen, vododerina, litica, bespuće, za neke je - avantura. Čvrsnica, Diva Grabovica. "Neki" pokušavaju nešto što možda niko prije nije...

Ase leži deponijca naša, planinarska...

Nešto se čudno dešava u dolini Dive Grabovice. Jedni se trude da nešto naprave, drugi da im "unerede" stvar. Ali, nisu pomrli svi "dobri Bosnijani", ima ih još koji malo uhunjere i počiste iza drugih...

Morali smo ići tačno jedni iza drugih zbog otpora vazduha

Cepin sam nekontrolisano zabijao u meniskus lijeve noge, jer mi je desna bila već promrzla i nisam imao osjećaj jesam li i tu zabijao. Kad je već dotle došlo odlučio sam otkinuti palac i srednji prst desne noge...

Kako? Lako! Levitacijom do cilja!

Hodanje, skakanje, bouldering (na vrhovima prstiju, sa zaleđenim virovima iza leđa) kanjoning, sve na jednom mjestu... Mala avantura kroz slabo poznatu Majevicu

Lemilic sa prikolic, u zemlji Laponaca, stotine kilometara iza polarnog kruga, gdje sunce ljeti ne zalazi. Šljem je tu zbog sudara sa moskitosima.

Lemi je bio u izvidnici u zoni 2000m u zemlji Laponaca, stotine kilometara iza polarnog kruga. Bude li fino, eto nas svih na Kebnekaise (2111m), najviši vrh kraljevine Švedske. Lemi, drž' se...

Momak, hajde sad lijepo kući dok nismo zvali GSS. I ne penji se više  zimi na tamo neke... vrhove. Hoćeš da završiš u Himalajima?

Na ovaj materijal sa zimskog uspona na Vitu (1960m, Visočica)  su neki zonzoni reagovali sa zgražanjem, optužujući  Chillija i Sanchu, bosove BiH alpinističkog podzemlja, za nemoral. Ako nije zavist u pitanju, ne zna se šta bi drugo moglo biti

Stometarski zaleđeni vodopad Skakavac nadomak Sarajeva

Kada je ove zime stisnuo minus, svi oko mene u familiji cvokoću i kukaju kad će popustiti, a ja boga molim da stisne još malo...

Na mjestu lica... ne, ovo će biti naličje kuće Stanari koje je bilo direktno izloženo frustracijama Miss Lavine. Šupa je, kako vidite, totalno podlegla šarmu ove furije, dok se kuća nastojala distancirati od tog nemoralnog čina.

Taman što je veteran Š. zaustio da kaže: "Djeco, gledajte i pamtite" (misleći na 2,60 m snijega na planini i gledajući razvaljen dom, a imajući u vidu globalno otopljavanja), upade Ž...

Narodna filozofija je "duboka" i nije je laka za "preskočit". Za razliku od zen-zona, zonzoni trenirani na domaćoj zonzologiji sadržanoj u onom univerzalnom: "valja nama preko rijeke", prosvjetljuju se ovako

Polazak iz doline Mostarska Bijela u pravcu mjesta Jasenjani. Poneka sniježna krpica kraj puta, poneki oblačić, poneki TV snimatelj, malo strane, malo zezancije i... eto vrha!

Ovogodišnji memorijalni uspon na Lupoglav podudario se sa 35-godišnjicom tragedije trojice alpinista na na ovom vrhu februara 1970g. Vrijeme je obećavalo da će sve planirano biti i ostvareno, a bilo je i interesantnih ideja, kao uspon na vrh Lupoglava kao nekad - sa starom opremom...

Ogranak Sivadija sa Sivadijskim Osobcem, Bijele vode, Prenj, foto: Emir

Nikad, kao zimi, planina ne dobiva dimenziju izazova, koji se prije svega zasniva na posebnosti, zašto ne i riziku, ali takođe i na sposobnosti da se odupre i tom posebnom i tom rizičnom. Ekipa Zone-2000 je na terenu

Ova slika gotovo i ne treba komentar. Da nije ovog grčevitog stiska (pazi, jedan "atom" zaboravio rukavice, hi, hi...) došlo bi do raspada sistema.

Mada smo rekvizita navikli vidjeti primjenjena u sasvim drugom "agregatnom stanju", ovaj put nema ni najmanje sumnje da ove slike ne spadaju ovamo. Bože, šta ovoj raji neće past na pamet

O njima bi se moglo napisati ihihiiii.... Ali zašto pisati kad stećci sami govore mudrije od nas

Foto: Dinno Kassalo. Tekst: Iz knjige Bogumili kao inspiracija, Ševko Kadrić
Tura Visočicom rame uz rame sa "Gorčinom" , imaginarnim likom koji vas uvodi u vrijeme kad je on sam živo, patio, osjećao i izgrađivao svoj odnos prema svijetu, odnos koji nas iznenađuje i oduševljava