Još jedan lijep dan, kao poklon polovinom novembra. Naš cilj je bio Jahorinski klek, markantan i eksponiran vrh sa predivnim pogledom. Na vrh Jahorinski klek možete doći sa sjeverne strane iz pravca sela Orahovice, ili sa njegove južne strane od planinarskog doma na Rudoj glavi. U oba slučaja morate biti pažljivi jer zapadno od tih staza se nalaze označena minska polja. Mi smo se ovaj put odlučili za treću opciju, put iz sela Zorovići koji je najkraći, ali zato i najstrmiji.
Već par dana razmišljam da li bi uopšte pisao reportažu sa zadnje ture na kojoj smo bili. Da se razumjemo, dan je bio ekstra, društvo ugodno, nije bilo previše naporno, sve u svemu za poželiti, osim... Nekada se neke neugodne stvari dese. Može biti nedostatak našeg opreza, možda okolnosti ali uostalom to nije ni bitno. Vjerovatno će biti i kritika ali odlučio sam da ovo napišem, čisto da se ne bi i nekom drugom desilo.
U pitanju je Jahorina, vrhovi Sjenište i Košuta. Auto smo ostavili kod hotela Mladost i krenuli cestom prema platou koji spaja vrhove Ogorjelica, Sjenište i Košutu.
Ranim subotnjim jutrom 31 Oktobra, 62 planinara/ki „Nahlinog trekking kluba“ je krenulo u pohode Jahorini planini. Sunčano jutro je obećavalo sjajan provod, ali nismo računali na sjeverni vjetar koji podsjeća na skori dolazak zime i snježnog pokrivača.
Jahorina je planina Dinarskog planinskog sistema, sa ogromnim ogoljenim platoom na kojem snježni nanosi budu visoki po 3 i više metara. Poznata je po jakim maglama kada se ne preporučuje kretanje njenim terenima. Na nekim dijelovima planine su prisutne i mine, te se obavezno informišite o željenom pravcu kretanja.
Kada smo počeli planinariti, naša djeca su bila prilično mala. Najmlađi sin je imao 6 godina kada je prelazio več prilično zahtjevne cjelodnevne ture. Sa 7 je već popeo skoro sve vrhove u BiH preko 2000 mnv. U tom periodu me je čudilo kako jedno tako malo dijete može toliko hodati. Znali smo se smijati kada poslije 12 sati hodanja kaže:" Mama, mislim da sam se malo umorio". I taj umor bi obično trajao samo par trenutaka dok ne ugleda neku novu zanimaciju. Sa druge strane sam slušao razne teorije kako su oni mali, kako je to njma naporno i da trebaju česte odmore...
Orjen je najviša planina subadriatičkog dinarskog gorja. Nalazi se na tromeđi između Bosne i Hercegovine, Crne gore i Hrvatske. Bezvodna i krševita planina koja je poznata po najvećoj količini godišnjih padavina u Evropi. Zime su duge oko 5 mjeseci i sniježni pokrivač se zadržava do Maja mjeseca, a može biti visine i do 3 metra iako je to planina uz Jadransku obalu , podsjećanja radi.
Planina je bogata munikom, bukovim šumama ali i nekim neopisanim vrstama kao što je planinski javor, božur i sl.
Orjen planinu, ovog vikenda, su posjetili sarajevski, ali i drugi planinari u pohodu organizovanom od strane PSD Energoinvest-Sarajevo.
Nosioci Štafete PD ,,Vilinac,, Jablanica na Prijegonu. 1966. godina.
Pripremio B.Behrem
Od davnina koristio je čovjek planinu za svoje potrebe i uzimao od nje ono što mu je bilo potrebno za život i što je ona pružala.Tako je i Čvrsnica bila planina na kojoj su stanovnici, prvenstveno iz Hercegovine zadovoljavali svoje životne porebe. Čvrsnica je usko povezana sa životom naroda, sa narodnim običajima, sa nacinalnim osjećajima, sa epskom i lirskom literaturom.
Definicija: Riječ ovisnost je sastavnica prijedloga 'o' i glagola 'visjeti', a označuje da se o nekome ili nečemu visi, da je vezan. Značenje te riječi je nesposobnost za slobodu, nemoć da se čovjek oslobodi. Ovisnost bilo koje vrste vezuje se za slobodu, biti ne-slobodan znači biti ovisan.
Međutim, šta kad je neko ovisan o slobodi? Onda ova definicija i nema baš nekog smisla. Sjećam se dana, kad smo zbog naše "ovisnosti" znali otići u planinu, a vrijeme je bilo užasno: magla, snijeg, vjetar, hladnoća... pa smo opet na neki način uživali.
Stranica 35 od 92