Krenuli smo iz Sarajeva prije izlaska sunca. Put do Mostara i planine Velež je dalek, a nama valja stići što ranije jer tura na Botin je prilično duga. Iako je jesen tek počela, dan se več dosta skratio, što se na dužim turama osjeti. Rano buđenje i izlazak u prirodu zaista ima svojih prednosti, barem što se tiče fotografije.
Toliko je stvari koje bi čovjek volio uraditi, a tako malo vremena. Onda za sve te neke slobodne aktivnosti smo prisiljeni krasti slobodno vrijeme od nečega drugog. Još kad se tu upetlja loša vremenska prognoza kao rezultat dobijemo preko mjesec dana pauze od planinarenja. Ne znam za vas, al meni je to stvarno previše. Tada čovjek ode u skroz drugu krajnost i iako vidi da će vrieme biti loše kaže sebi: "Ne mogu više, ja odoh pa makar cijeli da padalo"
Dugo nismo bili na Vranici, a ni na Zec planini. Današnji plan je bio posjetiti obje. Iako ovo ljeto ima neobično nestabilno vrijeme sa čestim kišama, činilo se da ćemo danas imati sreće. Osim toga Vranica je prilično pitoma planina i na njoj staze uglavnom nisu zahtjevne. Nažalost, to omogućava velikom broju motorista da divljaju planinom i narušavaju njen mir i tišinu.
U Vitlenici nas je dočekalo predivno jutro. Vedro nebo, tišina i čista priroda bili su pravi odmor poslije dvosatne vožnje. Iz Sarajeva smo krenuli u 6, trudeći se da što ranije stignemo na polaznu tačku jer je u popodnevnim satima najavljena mogućnost kiše, a nešto kasnije i grmljavina. Uglavnom, mi smo tada več plaanirali biti u povratku.
Izlazak autom na Crno polje je bio treći uzastopan (i dosad najlošiji) makadam do polazne tačke. Do sada sam gore uvijek išao unajmljenim kombijem pa mi valjda zato nije ovako teško palo. Negdje na pola puta žena mi reče da uopšte nije problem kupiti auto od taksiste, treba se paziti da ga ne kupiš od planinara :)
Još jedna "daleka tura" sa više od tri sata vožnje do polazne tačke, Donje bare na Zelengori. Na Tjentištu smo skrenuli desno kod putokaza koji označava pravac za Donje bare. Nedaleko od skretanja nas je dočekala rampa i naplata ulaza u NP Sutjeska 5KM po osobi i 5KM za auto. Zatim je usljedilo 7 km lošeg asfaltnog, pa onda još 13 km makadamskog puta.
Jedan od razloga što smo rijetko na Magliću jeste njegova udaljenost od Sarajeva. Dva sata vožnje do Tjentišta, pa onda još jedan sat makadama i sve to isto u povratku onako umoran može se činti previše. Ali sa vremena na vrijeme se vrijedi "žrtvovati" jer i Maglić ima šta za pokazati.
Stranica 31 od 92