Orjen je najviša planina subadriatičkog dinarskog gorja. Nalazi se na tromeđi između Bosne i Hercegovine, Crne gore i Hrvatske. Bezvodna i krševita planina koja je poznata po najvećoj količini godišnjih padavina u Evropi. Zime su duge oko 5 mjeseci i sniježni pokrivač se zadržava do Maja mjeseca, a može biti visine i do 3 metra iako je to planina uz Jadransku obalu , podsjećanja radi.
Planina je bogata munikom, bukovim šumama ali i nekim neopisanim vrstama kao što je planinski javor, božur i sl.
Orjen planinu, ovog vikenda, su posjetili sarajevski, ali i drugi planinari u pohodu organizovanom od strane PSD Energoinvest-Sarajevo.
Nosioci Štafete PD ,,Vilinac,, Jablanica na Prijegonu. 1966. godina.
Pripremio B.Behrem
Od davnina koristio je čovjek planinu za svoje potrebe i uzimao od nje ono što mu je bilo potrebno za život i što je ona pružala.Tako je i Čvrsnica bila planina na kojoj su stanovnici, prvenstveno iz Hercegovine zadovoljavali svoje životne porebe. Čvrsnica je usko povezana sa životom naroda, sa narodnim običajima, sa nacinalnim osjećajima, sa epskom i lirskom literaturom.
Definicija: Riječ ovisnost je sastavnica prijedloga 'o' i glagola 'visjeti', a označuje da se o nekome ili nečemu visi, da je vezan. Značenje te riječi je nesposobnost za slobodu, nemoć da se čovjek oslobodi. Ovisnost bilo koje vrste vezuje se za slobodu, biti ne-slobodan znači biti ovisan.
Međutim, šta kad je neko ovisan o slobodi? Onda ova definicija i nema baš nekog smisla. Sjećam se dana, kad smo zbog naše "ovisnosti" znali otići u planinu, a vrijeme je bilo užasno: magla, snijeg, vjetar, hladnoća... pa smo opet na neki način uživali.
Dan se već prilično skratio, ali još uvijek ima vremena za duže ture. Ovo nam je već treća tura na Čvrsnici u zadnja dva mjeseca, a lijepa vremenska prognoza je obečavala predivan provod. Planirali smo da sa skijaške staze na Blidinju, preko Malog i Velikog Vilinca odemo do Hajdučkih vrata. Što se tiče povratka tu smo imali više otvorenih opcija. Od tog istog puta, puta na Zelenike pa do one najdalje tačke u odnosu na skjalište - Muharnice.
Na svim web stranicama koje se bave vremenskom prognozom je najavljena kiša. Da ugođaj bude potpun to je uključivalo i grmljavinu. Poučeni iskustvom od prije 2 sedmice, i nevremenom koje nas je uhvatilo na Bjelašnici, odustali smo od ture na Treskavicu. Međutim, takmičarski duh nam nije dozvolio da potpuno odustanemo.
Bilo mi je malo neobično posjetiti Lukomir radnim danom, ali to je bio jedini termin koj je odgovarao gostima iz Austrije. Planirana je bila ruta Umoljani-Obalj-Lukomir-Umoljani. Iako je u pitanju malo selo, priča o Umoljanima ima puno. Možda su to samo legende, a možda u njima ima i istine. U svakom slučaju lijepo ih je čuti. Prva počinje par stotina metara ispod sela, gdje se nalazi nekropola umoljanskih stećaka. Legenda kaže da su to nadgrobni spomenici dvojim svatovima. Jedni su vodili mladu, a drugi su pošli po nju, te su se tu sreli, sukobili i poubijali.
Eto došlo vrijeme da se ponovi via ferrata preko Strugova. Prošla nam je ostala u prilično "mokrom" sjećanju jer nas je cijelim putem pratila kiša. Istina, i ovaj put je u popodnevnim satima neki meteorolog spmenuo mogućnost kiše i grmljavine, al ko još njih sluša :). Krenuli smo iz pravca Pazarića prema Kraljevcu. Vedro nebo i prilično topao dan. A što je najvažnije raspoloženje na nivou. Prvi dio puta, preko vojnog poligona smo bili na čistini i sunce nas je nemilosrdno pržilo. Samo što smo ušl u šumu, vrelinu sunca je zamjenila sparina i teško se disalo. Ipak, to nam nije uspjelo ukloniti osmjehe sa lica, i uz lagani razgovor kilometri su ostajali iza nas.
Stranica 38 od 95