Pogled na Otiše iz Suhog jezera 1896.godine Foto: H.Renner
Aneksijom Bosne i Hercegovine, austrijska vlada, vrlo brzo spoznala je prirodne vrijedosti ovog područja, pa je 1888. godine u Jablanici izgradila hotel za turiste. Vrlo dugo, Jablanica i hotel, bili su bazni kamp i polazna stanica, turistima i naučnicima raznih vrsta, za izlazak na planine: Plasu, Prenj i Čvrsnicu.
Nedeljno jutro, 5.15. Za sat vremena trebamo krenuti a čujemo kako vani pada kiša. Hladno je i u tom slučaju kiša predstavlja veliki problem. Valjda će prestati... Završavamo pakovanje opreme, kafa, doručak i izlazimo napolje. Još uvijek pada, ali puno manje. Palimo auto i pravac prema Kraljevoj Sutjesci. Usput smo u Kaknju pokupili našeg vodiča, i produžili do naše polazne tačke sela Dragovci.
Iako smo cijelu sedmicu planirali odlazak na Vlašić, u subotu iznenada promjenimo plan i odlučimo da odemo na Prenj. Htjeli smo posjetiti Sivadije, krenuvši sa Rujišta. Dan je po prognozama trebao biti vedar i očekivali smo odlične uslove za planinarenje. Do Rujišta možete doći iz dva pravca. Krači put vodi preko Konjica i sela Borci, jednim dijelom je makadamski i njegovo stanje zavisno od vremenskih prilika i padavina može biti prilično loše.
Na Lisin smo već dolazili prije par godina. Doduše,bilo je proljeće, ali i ovaj novembarski dan nije bio daleko od toga. Jutro prohladno, ali vedro. Auto smo ovaj put parkirali u Bradini jer smo planirali cijelu dionicu proči pješke.
Kako izgleda dan, idealan za planinarenje? Da je vedro i sunčano, a da nije pretoplo. Da nema kiše ni vjetra, da nema izmaglice i da je dobra vidljivost za fotografisanje. Da nije blato, ali i da nije suša... Čovjek bi tako mogao zanovjetati u nedogled i nalaziti mane danu koji mu je poklonjen od Boga, i kojeg samo može iskoristiti ili pustiti da propadne. Međutim, mi ovom današnjem nismo mogli naći manu.
Treskač se nalazi jugo-istočno od Male Ćabe. Iako sa svojih 1969 mnv ne spada među najvisočije, sigurno je jedan od ljepših vrhova Treskavice. Nekada davno se javila želja da ga posjetimo, a onda smo nekako zaboravili na njega sve do ove sedmice. Pristup Treskaču je iz pravca Kalinovika, iz Gvoznog polja. Skretanje je obilježeno,tako da ga je teško promašiti. Od tog mjesta preostaje još 8 km lošeg makadamskog puta do planinske kućice gdje smo ostavili auto.
Odlazak na Lupoglav putem iz Mostarske Bijele je prilično naporan. Dužina staze je nešto preko 20 km, a visinska razlika oko 2000mnv. Vremenska prognoza sa manjom kišom, ali bez grmljavine nam je bila potpuno prihvatljiva pošto je ovaj put naša ekipa brojala samo 2 člana. Planirali smo popeti Lupoglav, preći na Vidinu kapu, spustiti se u kanjon Bijele i onda kanjonom doći do auta.
Stranica 39 od 91