Za ovu nedjelju smo planirali turu na Visočicu, vrh Subar. Dan je bio kao stvoren za planinarenje. Put iz Sarajeva prema Bjelašnici je bio očišćen i suh, sve do hotela Maršal. Dalje je također bio očišćen, grtalica je prošla, ali je preko asfalta i dalje bio tanki sloj utabanog snijega. Stigli smo do doma Bijele vode i vidjeli da je put nizbrdo prema selu Šabići i Sinanovići prilično klizav. To je značilo, pošto je na našem autu pogon na zadnje točkove, da ćemo u povratku najvjerovatnije morati postavljati lance.
Veliko jezero u jesenjem ruhu, foto Armin Bajramović
Treskavica, naša Treska, tako lijepa, a tako minirana. A možda bi se ipak na njoj mogle markirati sigurne staze kako bi je planinari opet posjećivali? Ovo je priča o tome...
Prilazak
Kao da mi je neko oduzeo svaku nadu, sve je odjednom izgledalo crno. Nikada neću doći kući. Osvanut će oni idiotski natpisi u novinama: "Voljeli su planinu, dali su joj sve!" Zašto mi je ovo trebalo?!
Već je treći vikend od početka kursa za planinarske vodiče PSBiH. Kurs se održava vikendima (petak, subota i nedjelja) i to svaki put na drugoj lokaciji. Prvi je bio u Bosanskom Petrovcu, zatim Smetovi kod Zenice. Ovaj put je na redu Konjuh, u planinarskom domu Javorje. Iako smo svi svjesni neophodnosti sticanja znanja i da je za to potrebno žrtvovati vrijeme teško nam pada nedostatak planinarskih tura na koje smo navikli ići svake nedjelje.
Cijeli vikend smo bili zauzeti i onda u nedjelju, kasno navečer dogovaramo turu za ponedjeljak. Dan državnosti je i neradni dan. Trebalo je to iskoristiti. Planirana tura je na Bjelašnici, od PD Bijele vode, preko Observatorija do Male Vlahinje i nazad. Rezervni plan, u slučaju lošeg vremena završava na Observatoriju. Krenuli smo iz Sarajava, a magla je bila tako gusta da smo promašili skretanje u Nedžarićima. Nadali smo se da je na Bjelašnici situacija nešto povoljnija.
Cijelo ljeto nismo bili na Bjelašnici. Duge ljetne dane smo iskoristili za obilazak planina koje se nalaze nešto dalje od Sarajeva. Sada je Bjelašnica ponovo došla na red, ovaj put vrh Hranisava iz pravca Pazarića, tačnije od pd Šavnici. Do doma se može doći autom. Stigli smo negdje oko 15 minuta do devet i odmah krenuli šumskim putem ka vrhu
Na Treskavicu nisam dugo išao, ponajviše iz straha od mina zaostalih iz rata. Iako su staze bile razminirane i fino markirane rađe sam birao neke "sigurnije " planine. Strpljivo sam čekao da krenem sa nekim ko taj teren dobro poznaje i na kraju se isplatilo. Stigao je poziv, potpuno iznenada, za turu: Turovi - Šišan - Suha Lastva - Mala Ćaba - Hercegovačka v. - Veliko jezero - Šišan - Turovi. Bilo je u planu u povratku da se od Velikog Jezera ode na Crno jezero - Oblik - Turov Stan - Turovi, ukoliko bude vremena jer je dan već prilično kratak.
Stranica 48 od 91