Kada krenete iz Sinanovića prema Crvenom kuku trebate znati nekoliko stvari. Visinska razlika nije velika niti je ruta tehnički zahtjevna, ali ipak se treba spremiti za 12 km hodanja. U podnožju Crvenog kuka postoji česma gdje možete obnoviti zalihe vode, međutim zbog dugotrajne suše nismo se smjeli osloniti na nju. Dan je bio topao i znali smo da će nam trebati dosta vode. Auto smo ostavili u Sinanovićima i krenuli makadamskim putem prema vrhovima Crveni kuk (1733m/nv) i Džamija (1967 m/nv). Odmah tu, na raskrsnici se nalazi i putokazi koji pokazuju u kojem pravcu se treba ići.
Na sarajevskom Ozrenu je nekoliko, svim Sarajlijama poznatih izletišta. Preko Barica, Čavljaka, Crepoljskog (1524 m/nv), Bukovika (1534 m/nv), pa do vodopada Skakavac, koji je još 1954 godine stavljen pod zaštitu države. Danas je prostor oko vodopada uređen kao pravo izletište. Čak je i makadamski put koji vodi do ulaza u zaštićenu zonu obnovljen i mjestimično na najkritičnijim dijelovima asfaltiran.
Masiv Mt. Everesta 8.850m ili 29,035ft - pogled sa Kala Patthara (5.545m = 18,192ft) Sa desna: Nuptse (7.861m = 25,790ft), Lhotse (8.516m = 27,940ft) proviruje iza Nuptsea, South Col (7.906m = 25,938ft) i Mt Everest. Dole lijevo (zapadno) je Everest Base Camp na oko 5.363m ili 17,595ft.
Jezero Torneträsk na putu za Abisko. Torneträsk je najveće pl. jezero u regionu, još pod ledom mada je već gotovo polovica juna.
Kungsleden (King's trail) je pješački put dugačak 425 km. Zbog alpskog miljea, sjeverni dio Abisko - Singi od 78 km (sa izlazom Kebnekaise - Nikkaluokta i dodatnih 34 km) je najinteresantniji i najposjećeniji
1. Juli, sve prognoze su najavile pravi ljetni dan. Cijela naša ekipa je još umorna od izleta na Maglić prošle sedmice, tako da smo se dogovorili da napravimo malu pauzu. Ja jednostavno nism mogao zamisliti da tako lijep dan provedem u gradu i sa suprugom sam odlučio da odemo na jednu, po meni od najljepših tura.
Planina Visočica, kružna tura Tušila-Vito-Drstva-Tušila
Prije nego što ćemo krenuti na ovu turu proveli smo puno vremena na internetu pokušavajući vidjeti šta sve možemo očekivati. Odabrali smo najteži pravac uspona na Maglić, a to je takozvani Banjalučki smjer. Najviše nas je plašilo vrijeme, jer su sve prognoze najavljivale povremene pljuskove, čime nikako nismo bili oduševljeni. Znali smo da je jedan dio puta penjanje uz stijene i da je opasan, a nije dobro kada je stijena klizava. Iz Sarajava smo krenuli prilično rano. Htjeli smo da na Prijevor stignemo što ranije, da se barem popnemo bez kiše.
O Prenju ste sigurno, kao i ja, puno slušali. Nazivaju ga bosanskim Himalajima. Jednostavno rečeno jedna predivna planina. Došlo je vrijeme i da je posjetimo. Planirana tura je trebala ići od Bijele (selo pored Konjica) pa do najvišeg vrha Prenja Zelena Glava (2153 m/nv). Obično se ova tura podjeli na dva dana i noći se u planinskoj kučici Jezerce.
Stranica 50 od 91