Sedamdeset dvoje je stalo na Vitu, neki zbog vidika, neki zbog inata, neki zbog makarona sa teletinom, čaja i banana, neki da se pohvale opremom, neki zbog cura i momaka, neki što je prijevoz bio gotovo džaba, neki što nemaju drugog posla, neki...
West Lion (Zapadni Lav), 1648m, zajedno sa svojim rođakom East Lion (Istočnim Lavom), 300m istočno, je zaštitni znak grada Vancouvera. Foto: Paul Kubik
Zoka, član Alpinističkog odsjeka PD "Konjuh" Tuzla & Alpine Club of Canada, Vancouver section, rve se sa Lavovima iza leđa Vancouvera
Prilog: Zoran Vasić
Rapta na Prenju nekad su bila oaza mira, danas ih nagrđuju ceste i ruševine koliba. Ipak, Rapta su
još uvijek lijepa i prijatna.
Sve se događalo 26-28.jula, ove godine, naravno. Zašto se kasni?
Znam, a neću kazat, rekli bi u Hercegovini.
- Štrafen gut? - Niks vasprcen! Malo išijasenzi sabahilde.
Reportaža sa radne akcije na kontejneru pod Botinima na Prenju 10, 11 i 12 oktobra 2003 godine
Prilaz vrhu Maglića, 2388m (vrh u sredini)
Na Magliću sam prvi put bio 31.08.2002 - PD Željezničar je povodom nekog jubileja organizovao turu. Nažalost, osim Magle (da, bila je takva da zaslužuje da se piše velikim slovom) nisam ništa vidio
Prilog: Armin Bajramovic 20.09.2003
Vjerovatno jedan od zadnjih evropskih dvotisućnjaka je ispenjan. Dvadesetsedmog septembra 2003g, pod ekspertnim vodstvom Edina Durme (Klub ekstremnih sportova Scorpio), "akrepi" su uspješno traverzirali ovaj vrh, jednu od zadnjih nepoznanica Prenja. Foto: Mate
Bože, što li se ono "veremo". Možda baš zato što postoji to neko "veranje", pa k'o velimo, hajde.... A ovaj vrh je postojao gotovo vječno. Pa k'o velimo, hajde...
Crno jezero sa Međedom. Bobotov kuk lijevo, vidljiv sa jezera.
Durmitor, onakav kakvog su ga Maja, Željko, Mirela, Aida i Nona imali sreću (uprkos svemu) doživjeti jednog paklenog ljeta, godine... eh, kao da je juče bilo. Dakle, Durmitor, tamo gdje su nam lijepo govorili: Ne idite, pocrka'ćete!
Stranica 87 od 92