Kada smo zadnji put bili na Lokvanjskom jezeru vrijeme je bilo prilično loše. Gusta magla od koje se skoro ništa nije vidjelo. Inače nekako nismo imali sreće sa ovim dijelom Bjelašnice i ovo je bio prvi put da je prognoza povoljna. Čak je otišla u drugu krajnost i najavljeno je izuzetno toplo vrijeme.
Nekako smo uspjeli naći sunčanu rupu u nizu kišnih dana. Doduše, bio je utorak, ali vremenu ne možeš komandovati, moraš se prilagoditi. Kada smo krenuli iz Umoljana trava je još uvijek bila mokra od jučerašnjeg nevremena. Svuda oko nas zelenilo, obasjano suncem koje bi se opet nekad poslije podne trebalo sakriti iza oblaka.
Tačno prije godinu dana smo krenuli na turu Babin do-Žuti cvijet (2032mnv) i morali smo se vratiti iz Štinog dola zbog velike hladnoće i vjetra. Probali smo još dva puta, i svaki put nešto iskrsne, tako da nam je ova tura postala jedna od tema za zafrkanciju. Kao da je u pitanju neki vrh od 7000 metara :)
Prva zimska tura ove godine, Bijele vode - Hojta. Jedina njena mana je što je prekratka, nešto malo više od 2 km u jednom pravcu. Međutim, zadnji put kada smo išli na Hojtu, bez obzira koliko je kratka i lagana zbog dubokog snijega smo morali odustati. Za nekih 2 sata smo uspjeli preći samo 700 metara.
Često mi koji živimo u Bosni i Hercegovini nismo ni svjesni prirodnog blaga i ljepota koje nas okružuju. Nekada treba doći neko iz inostranstva da nas podsjeti šta to Bosna ima za ponuditi. Neke od tih atrakcija uzimamo zdravo za gotovo i skoro da ih ne cijenimo. Ovaj put smo imali planirano dvodnevno druženje. Prvo Lukomir, dan pauze, pa onda odlazak na najviši vrh Bosne i Hercegovine Maglić.
Najdraže su mi iznenadne ture, pogotovo kad su radnim danom. Dosta turista koji posjeti našu zemlju a vole planinarenje, želi vidjeti Lukomir, najvisočije (skoro 1500 mnv) i najizolovanije selo u Bpsni i Hercegovini. Zimi, zbog visokog snijega skoro nemoguće doći do sela. Zbog surovih usova koji vladaju na toj visini, njegovi stariji stanovnici tu žive uglavnom od proljeća do početka zime. Oni mlađi su uglavnom odselili.
Prošlu sedmicu krenusmo na Bjelašnicu, vrh Žuti cvijet. Bila je najavljena kiša, ali nekako smo se nadali da će na planini padati snijeg. Uglavnom, haman cijeli dan smo presjedili u hotelu Han ispijajući kafe i čajeve i čekajući da kiša stane. Ipak, taj dan smo uspjeli napraviti manju šetnju po Igmanu (i pokisnuti)
Po nekom nepisanom pravilu, odlazak na Žuti vijet smo samo pomjerili za sedam dana. Nažalost i ovaj vikend je prognoza bila prilično loša: snijeg, vjetar i -14°C, ali smo se tješili da bar kiša ne pada :).
Stranica 3 od 9