Već smo sami sebi postali dosadni sa planiranjem ture na Hranisavu preko Djevojačkih stijena. Kiša nas ometa već treću sedmicu za redom. Prognoza i za ovaj vikend je bila prilično "mokra", ali postojala je mala nada. Najavljeno je razvedravanje oko 10 sati. Kada smo krenuli iz Sarajeva bilo je prilično tmurno, cesta mokra i kiša kao da je tek prestala. Auto smo parkirali u selu Ljubovčići i uputili se prema Kraljevcu sa onim "sreća prati hrabre" u mislima.
Iako je svanulo predivno jutro, vremenska prognoza je najavljivala kišu i grmljavinu za popodne. I tako je naš uspon na Hranisavu preko Djevojačkih stijena opet odgođen. Međutim nismo daleko otišli. Destinaciju smo samo malo pomjerili i skratili tako da je naš cilj bio dom Stanari.
Najlakši i najkraći put do Stanara je iz Ljubovčića (selo pored Pazarića) preko Bora. Međutim i tada je to tura sa nekih 800 metara visinske razlike i ukupne udaljenosti oko 10 km. Auto smo ostavili kod velikog kamena na kojem se nalazi i početna markacija za ovu turu, te smo se uputili makadamskim putem ka Boru. Par stotina metara dalje smo izašli na jednu livadu na kojoj se nalazi koliba.
Babin do - Javorov do - Bijele vode - Štini do - Babin do. Već jedan duži period se spremamo da "odradimo" ovu turu. Međutim, kako bi se ovo prije moglo nazvati "šetačkom" nego planinarskom turom stalno smo je odgađali. Ovaj put nam je kasna utakmica naših Zmajeva dala "izgovor". Poslije neprospavana noći pred hotel Maršal smo stigli tek oko 11 sati.
Put počinje sa samog parkinga, lijepo je uređen i prolazi kroz gustu šumu, tako da je ovdje prijatno i u toplim ljetnim danima. Jedna od prvih atrakcija koja vas čeka na ovoj turi je pećina Klokovača.
Kako još nismo vidjeli Blatačko jezero, to je bio nekako logičan izbor. Samo jezero se nalazi na Bjelašnici i najlakši pristup je iz sela Džepi, nedaleko od Konjica. Samo jezero je ledničkog porjekla, dugo 400, široko oko 150 metara, dubine do 4 metra. Nalazi se na 1150 mnv. Plan ture je bio Džepi - Vrdolja-Blatačko jezero - Markovac - Veliki lisac - Lovnica - Lukomir - Čuhovići - Džepi.
Inače, Lukomir obično ne spada u ovu turu, jer je čini baš dugom i napornom, ali planirali smo ga ukoliko nam ostane vremena. Iz tog razloga smo malo poranili. Autom smo došli do sela Vordolja i polahko se uputili prema Blacama.
Iako su cijelu sedmicu najavljivai kišu za nedjelju, činilo se da će dan ipak biti lijep. Dogovorili smo odlazak u Lukomir sa prijateljima iz Akademije borilačkih vještina Bushido i na našu sreću ovaj put su metereolozi pogriješili. Dan je bio ekstra, bez puno vjetra, a nije bilo ni pretoplo za hodati.
Zbog manifestacije 100 žena na Trebeviću Zimski tečaj Sarajevske škole alpinizma je napravio vikend pauze. Mi smo ga iskoristili za posjetu Krvavcu (2062 mnv), drugom vrhu po nadmorskoj visini na planini Bjelašnica. Po prognozama vrijeme je trebalo biti dobro. Uspon na Krvavac nije lagan ni ljeti, zato smo odlučili malo poraniti, tako da smo turu započeli iz Umoljana u 8.30. Nebo uglavnom vedro i snijega vrlo malo i sve je obećavalo dobar provod.
Ovu turu nekako već "tradicionalno" čuvamo kao rezervu kad imamo nekih obaveza ili kad padne veći snijeg. Nešto zbog male udaljenosti, male visinske razlike, ali i zbog lijepog pogleda koji se pruža na sve strane cijelim putem. Ovaj put je najavljeno vedro i hladno vrijema (do -14°C). Ispred doma Bijele vode smo bili nešto oko 9 sati, spremni za polazak.
Stranica 5 od 9