Dan prije polaska pada dogovor, idemo na Prenj pokušat popeti Vidinu kapu i Herać iz Mostarske Bijele, sa spavanjem u bivku u Barnom dolu. Navečer se provodi ritual spremanja ruksaka.
Kamenac i dolina Bijele vode sa uspona na Sivadije
Još jedan neuobičajeni pohod na Prenj koje pruža vrhunsko planinarenje, uživanje u divljem krajoliku i očaravajući pogled na veličanstvene prenjske vrhove.
Sa Crnog polja najviši vrh Vjetrenig brda Erać je prilično daleko. Zato smo se odlučili za dvodnevnu turu. Prvi dan bi došli do PK Vrutak i tu prenoćili, a sutra izveli uspon na Erać.
Ukoliko se na Ovču krene iz Mostarske Bijele treba se spremiti za ozbiljnu planinarsku turu. Nekih 20 kilometara udaljenosti (u oba pravca) ne bi bilo tako strašno da nema i skoro 2000 metara visinske razlike.
Ova tura se trebala zvati Erač-Lupoglav-Vidina kapa-Herač, ali na kraju osta samo Lupoglav. Nešto je bilo do nas, nešto do drugih okolnosti, uglavnom sve se hairli završilo sa Lupoglavom.
Vrh Velika kapa 2004 mnv se nalazi u sjeverozapadnom dijelu Prenja kao najviši vrh Konjičke Bjelašnice. Od ostatka Prenja je odvojen dolinom Tisovicom. Kompletan greben je prekriven travom i zeleni se, za razliku od ostalih vrhova Prenja kojima uglavnom dominira kamen.
Ponovo zabadam nos tamo gdje postoji sumnja da je područje još uvijek zagađeno minama. Treba iskoristiti snijeg dok ga ima, a zadovoljstvo koje pruža pogled na sniježne prenjske vrhove vrijedi svakog truda i nešto malo rizika. Još jedan snažan argument za izbor današnje ture je i izgled našeg odredišta. Zubci!
Stranica 2 od 14