Nisam našao puno podataka o pristupu na Rošce planinu i jugozapadne dijelove Prenja nad kojima se uzvisuje vrh Plavac. Ono što treba imati na umu je to da je ovaj dio Prenja tokom proteklog rata 92-95, bio linija razgraničenja i poprište stradanja i borbi.
Priča ispričana mogo puta. Postoji nekoliko njenih varijanti, a možda ni jedna nije u potpunosti tačna. Ono što se sa sigurnošću može tvrditi jeste da su Zijah Jajatović, Ilija Dilber i Milorad Stjepanović izveli prvi zimski uspon na Lupoglav i da su to platili svojim životima.
Izlazak autom na Crno polje je bio treći uzastopan (i dosad najlošiji) makadam do polazne tačke. Do sada sam gore uvijek išao unajmljenim kombijem pa mi valjda zato nije ovako teško palo. Negdje na pola puta žena mi reče da uopšte nije problem kupiti auto od taksiste, treba se paziti da ga ne kupiš od planinara :)
Zanimljivo je da mi je sutrašnji dan već 50-ti proveden u traganjima po Prenju, od ukupno 127 dana koliko je proteklo od 14. februara (1970) kada su se Ilija Dilber, Zijo Jajatović i Milorad Stjepanović zadnji put upisali u domu na Jezercu...
Prolaze me trnci. Prepoznajem skijašku cipelu sa sjajnim kopčama, od kojih se odbijala svjetlost...znao sam da je to Zijino tijelo...“ – Salih Gafić, odlomak iz dnevnika potrage 1970. godine.
Vrhovi Galiča: Kerać, Vidina kapa i Herać u rano jutro
Po svojoj ljepoti Prenj je nesumnjivo prva planina u cijeloj Bosni Hdercegovini, a koliko sam ja prošao mogu reći, da od Makedonije i Crne Gore do Triglava, nigdje nema ljepše i veličanstvenije. Putovanje po Prenju veoma je zanimljivo. Ko hoće da se penje na vrhove i kukove i da kao divokoza prolazi policama strmih stijana i zidova, ima na pretek prilika da proba svoju snagu i vještinu. Ima dosta vratolomnih mjesta, gdje se može strmoglaviti u dubinu i razbiti o stijene ukoliko se ne pazi.
Zijin poziv za odlazak na Prenj, koji mi je uputio krajem proljeća ove godine, nisam mogao odbiti. Jednostavno, iskreni poziv za ponovni posjet Prenju ne može se odbiti. Za Prenj se uvijek može naći vremena. Zijin dolazak iz Amerike, na dopust, bio je predviđen za kraj jula. Jedino što nam je preostalo bješe nada da će nas vrijeme poslužiti, jer kišoviti početak ljeta nije baš obećavao...
Ranog subotnjeg jutra 30. maja, 50 planinara/ki je krenulo u pohod Prenj planini. Sunčano jutro je obećavalo sjajan dan, kako kaže poslovica "po jutru se dan poznaje".
Početna tačka treking ture je bilo Rujište, koje se nalazi na 1.050 mnv poviš Mostara, koje je zimi skijalište, a ljeti odlično utočište od nemilosrdnog hercegovačkog sunca. Temperature su oko 10 stepeni niže u odnosu na Mostar. Ujedno je i jedna od poznatijih, ali i lakših ulaznih tački u planinu Prenj.
Prenj je najsurovija, ali i jedna od najljepših bh. planina koju mnogi zovu "hecegovačkim Himalajima".
Stranica 3 od 14