Bobovica, selo na rubu Visočice, je izgledalo potpuno napušteno. Dok smo parkiravali auto nismo vidjeli nikoga, čak nije bilo ni dima iz dimnjaka na obližnjim kućama.
Ovaj 1. januar su bili organizovani tradicionalni usponi na Trebević i na Treskavicu. Mi smo ipak odlučili otići negdje gdje nema gužve. Crveni kuk i planina Visočica.
E ovo je bila tura bez ikakvog plana. Zbog kiše smo odgodili odlazak na Prenj, ali nismo htjeli ostati u kući. Samo smo sjeli u auto i krenuli na "planinu".
Hladno, ali lijepo jutro. Istina na horizontu je bilo nešto tamnih oblaka, ali po prognozi bi se to ne bi trebalo pogoršavati. Auto smo parkirali u Sinanovićima i uputili se putem koji vodi ka Crvenom kuku.
Iako je decembar na planinama je još uvijek jako malo snijega. Gledam u subotu na live kameri u Babinom dolu pada kiša. Preko noći će se to pretvoriti u nešto malo snijega, a nedjelja je trebala biti sunčana. Planirali smo otići na Visočicu, vrh Vito 1960 mnv.
Prije sedam dana smo odustali od uspona na Bjelašnicu zbog jakog vjetra. Htjeli smo ponoviti tu turu, i dogovorio sam sa prijateljem koji je tu noć proveo na Observatoriju da se ujutro čujemo i vidimo kakvo je vrijeme.
Veliki Toholj na Visočici je jedan od rijetkih vrhova na kojem još nismo bili. Valjda je zbog toga bio nekako i logičan izbor za ovu nedjelju. Pored toga, tura nije pretjerano duga, a ni Visočica nije puno daleko od Sarajeva.
Stranica 2 od 8