Poslije jedne sedmice pauze ponovo smo se okupili na Bjelašnici. Subotu je bilo planirano penjanje jedne učeničke smijeri, za nas prve zimske, oko 120 metara dužine. Iako je dan bio vjetrovit i prohladan uslovi za penjanje su bili dobri.
Po povratku u Tušila u kasno popodne započelo je predavanje, sa praktičnom vježbom o spašavanju i izvlačenju iz glečerskih pukotina.
Iako je najavljeno oblačno vrijeme, sa mogučnošću padavina, nadali smo se da ćemo ostati suhi. Naš plan za ovu turu je obuhvatao četiri vrha Visočice visine 1700-1800 metara. Baturak (1767 mnv), Glatko (1791 mnv), Kom (1778 mnv) i Crveni kuk (1733 mnv). Iako je visinska razlika između najniže tačke (selo Sinanovići) i najviše (vrh Glatko) bila nešto iznad 500 metara,nama je valjalo taj dan ukupno savladati oko 1000 metara uspona, jer između sva četiri vrha se trebalo spustiti u dolinu koja ih je djelila.
Najviši vrh Visočice Džamija (1967 mnv) je relativno slabo posjećen najviše zbog svoje udaljenosti. Iz tog razloga smo čekali malo duže dane, tako da bez neke velike žurbe možemo uživati u ljepotama ove planine. Krenuli smo malo ranije nego obično, i naša tura je počela iz Tušila nešto iza 7 sati. Dan je bilo prelijep, okolni vrhovi još u jutarnjoj izmaglici i trava mokra od rose. U Sinanovićima smo za pola sendviča "kupili" jendog mladog njemačkog ovčara koji nas je vjerno pratio cijelu turu.
Otprilike je jedanaest kilometara prelijepe šetnje, ljeti ne tako zahtjevne, od Sinanovića do Crvenog kuka. Zimi naravno sve postaje teže, pogotovo kada je snijeg dubok i težak za hodanje. U ovom proljetnom periodu cijela Visočica je bukvalno pod vodom. Na sve strane teku potoci, i vrlo se teško kretati i ostati suh. Naravno, svako vrijeme ima svoje čari, pa i ovo.
Iako je za nedjelju bilo najavljeno oblačno vrijeme u Tušilima nas je dočekao prelijep dan i neuobičajena gužva. Naime, polaznici zimskog alpinističkog kursa Sarajevske škole alpinizma su se upravo spremali za polazak na čas. U jednoj velikoj koloni smo krenuli uzbrdo, putem koji vodi prema vrhovima Vito i Subar.
Snijeg je bio odličan za hodanje i dovoljno tvrd da se ne propada. Nedaleko od doma, budući alpinisti nas napustiše i sami nastavismo putem koji vodi kroz šumu.
Prilazak
Kao da mi je neko oduzeo svaku nadu, sve je odjednom izgledalo crno. Nikada neću doći kući. Osvanut će oni idiotski natpisi u novinama: "Voljeli su planinu, dali su joj sve!" Zašto mi je ovo trebalo?!
Planina Visočica sa nalazi tačno na granici između Hercegovine i Bosne. Sa istočne strane od Treskavice je odvojena rijekom Ljutom, sa juga i jugozapada rijekom Neretvom od Prenja, a sa zapada i sjevera kanjonom rijeke Rakitnice od Bjelašnice.
Najviši vrh visočice je Džamija ( 1967 m nv ), a nešto niži vrhovi su Veliki Ljeljen (1963 m nv), Mali Ljeljen (1860 m nv), Vito (1960 m nv), Subar (1820 m nv), Veliko brdo (1884 m nv) i Drstva (1808 m nv).
Stranica 5 od 8