Kom je najjužnij vrh Visočice i prilično je daleko u kratkom zimskom danu otići do njega iz Sinanovića. Zbog toga smo odlučili iskoristiti novi put i autom proći sve do Puzimskog groblja. Put još nije asfaltiran, ali je prije mjesec dana bio u odličnom stanju. Sudeći po količinama snijega na cesti do Sinanovića nadali smo se da ćemo bez problema stići do naše polazne tačke. Međutim od Jelenjače je put bio potpuno prekriven ledom tako da smo morali stavljati lance.
Kada smo počeli planinariti, naša djeca su bila prilično mala. Najmlađi sin je imao 6 godina kada je prelazio več prilično zahtjevne cjelodnevne ture. Sa 7 je već popeo skoro sve vrhove u BiH preko 2000 mnv. U tom periodu me je čudilo kako jedno tako malo dijete može toliko hodati. Znali smo se smijati kada poslije 12 sati hodanja kaže:" Mama, mislim da sam se malo umorio". I taj umor bi obično trajao samo par trenutaka dok ne ugleda neku novu zanimaciju. Sa druge strane sam slušao razne teorije kako su oni mali, kako je to njma naporno i da trebaju česte odmore...
Definicija: Riječ ovisnost je sastavnica prijedloga 'o' i glagola 'visjeti', a označuje da se o nekome ili nečemu visi, da je vezan. Značenje te riječi je nesposobnost za slobodu, nemoć da se čovjek oslobodi. Ovisnost bilo koje vrste vezuje se za slobodu, biti ne-slobodan znači biti ovisan.
Međutim, šta kad je neko ovisan o slobodi? Onda ova definicija i nema baš nekog smisla. Sjećam se dana, kad smo zbog naše "ovisnosti" znali otići u planinu, a vrijeme je bilo užasno: magla, snijeg, vjetar, hladnoća... pa smo opet na neki način uživali.
Postoji legenda da na planini Visočici ima polje bouldera, na kojem penjači mogu uživati po cijeli dan. Čak smo otprilike i znali njegovu lokaciju. Desno od Crvenog kuka, pa preko sedam gora i sedam dola... Izgledalo je da postoje dobre šanse da je legenda istinita i odlučili smo da jedan cijeli vikend odvojimo i pretražimo te krševite dijelove Visočice. Subota ujutro, autima smo došli do Puzimskog groblja da bi smo uštedjeli u vremenu.
Naša polazna tačka je bilo malo selo Bobovica, smješteno na Visočici odmah ispod vrha Prut (1436 mnv). Pogled sa vrha je predivan. Vidi se cijela Bjelašnica i kanjon Rakitnce, a jedan od razloga zašto do sada nismo bili na njemu je što je izlazak na sami vrh skroz lagan i traje samo 15-ak minuta. Zato smo se odlučili ovu turu malo "pojačati" izlaskom na Drstvu, sa njene sjeverne strane jer je to bio i jedini pravac kojim još nismo prošli.
Ako dovoljno puta pokušate, sigurno ćete uspjeti. Već nekoliko sedmica nas prati loše vrijeme, i sada je konačno najavljen lijep dan. Naravno, planina uvijek spremi i neko iznaneđenje, tek toliko da se potpuno ne opustite. Krenuli smo iz Sinanovića, nešto iza 9 sati. Bilo je tmurno i padala je nekakva susnježica, ali to nas nije puno brinulo. Vidjelo se da će ipak vrijeme ići na bolje. Eh tu smo i kod iznaneđenja. Bolje vrijeme, veča temperatura, mekši snijeg...
Konačno je stigla i završna sedmica našeg zimskog kursa. Trebali smo izvršiti naš prvi samostalni zimski uspon u Sjevernom procjepu Mokrih stijena. Oko 9.30 smo iz Tušila krenuli prema amfiteatru ispod vrha Vito, odakle je trebao početi uspon. Inače, Sjeverni procjep je dužine 150 m, 55°, a prvi su ga penjali Muhamed Šišić i Branimir Maltarić 1978. godine. (info: Muhamed Gafić)
Stranica 4 od 8