Pločasta lavina i neznanje izazvali nesreću
U Pogledima od 5. marta o.g. kolega, cijenjeni bosanski alpinista, Muhamed Gafić piše i analizira lavinsku nesreću na Bjelašnici koja se dogodila zadnjih dana februara na lokalitetu Malih Kotlova u blizini samog vrha Bjelašnice.
Pripadnici gorskih službi spašavanja kao i članovi planinarskih društava pokrenuli su potragu za planinarom koji se u srijedu ujutro uputio na područje Velikog Vrana i od tada o njemu nema nikakvih informacija.
Kako FENA doznaje iz Planinarskog društva „Orlova Stina“, riječ je o njihovom kolegi Davidu Majiću iz Kongore.
Znali smo da će biti tmuran dan. Na svim prognozama je najavljeno oblačno vrijeme uz mogućnost slabe kiše. Međutim kako nije bilo hladno, par kapi kiše ne predstavlja problem. Već dugo nismo bili na najvisočijem vrhu Visočice, Džamiji. Inače, zbog svoje udaljenosti, planinari ga rijetko posjećuju, pogotovo u kratkim zimskim danima. Međutim sada smo mogli iskoristiti i jednu od rijetkih dobrih strana novoizgrađenog puta prema Bjelimićima.
Planina Kalin, nadomak općine Bugojno jedna je od najljepših planina ove regije čiji najveći vrh se nalazi na 1530 metara nadmorske visine. Sa vrha Kalina pogled je impozantan, a po lijepom vremenu u vidokrugu se nalaze Ravno Rostovo, Crni vrh, Vlašić, Vranicu, Radušu i hercegovački masiv Prenj. Podno Kalina smještena je općina Bugojno a stijenoviti teren , sa još uvijek dobro očuvanom šumom pruža jednistven doživljaj na ovoj planini.
Sa mostarskim i nevesinjskim planinarima pod sjeveroistočnu stijenu Botina, najvišeg vrha Veleža/Veleži; navečer predavanje o bosanskohercegovačkom alpinizmu u prostorijama HGSS-a Mostar za članove HPD Prenj 1933, Mostar i Stanice gorskih vodiča Mostar.
Vrhovi Galiča: Kerać, Vidina kapa i Herać u rano jutro
Po svojoj ljepoti Prenj je nesumnjivo prva planina u cijeloj Bosni Hdercegovini, a koliko sam ja prošao mogu reći, da od Makedonije i Crne Gore do Triglava, nigdje nema ljepše i veličanstvenije. Putovanje po Prenju veoma je zanimljivo. Ko hoće da se penje na vrhove i kukove i da kao divokoza prolazi policama strmih stijana i zidova, ima na pretek prilika da proba svoju snagu i vještinu. Ima dosta vratolomnih mjesta, gdje se može strmoglaviti u dubinu i razbiti o stijene ukoliko se ne pazi.
Prošlu sedmicu krenusmo na Bjelašnicu, vrh Žuti cvijet. Bila je najavljena kiša, ali nekako smo se nadali da će na planini padati snijeg. Uglavnom, haman cijeli dan smo presjedili u hotelu Han ispijajući kafe i čajeve i čekajući da kiša stane. Ipak, taj dan smo uspjeli napraviti manju šetnju po Igmanu (i pokisnuti)
Po nekom nepisanom pravilu, odlazak na Žuti vijet smo samo pomjerili za sedam dana. Nažalost i ovaj vikend je prognoza bila prilično loša: snijeg, vjetar i -14°C, ali smo se tješili da bar kiša ne pada :).